Gospodin pogrešni

Gospodin pogrešni, deveti roman Mirjane Bobić Mojsilović, je priča o slikaru, narcisu, ljubavnicama, o slikama, umjetnosti, čudnom prijateljstvu, o dobrim i lošim namjerama. O sebičnosti. To je, takođe, priča o strahu od ljubavi, strahu od vezivanja i strahu od smrti. Slike nagih žena na izložbi u Beogradu otvaraju riznicu priča o erosu i tanatosu, o promašenim ljubavima i jednom uspješnom i usamljenom životu. Smrt se sada dovukla i legla pored njega. Tiha je, hladna i užasavajuća. Miriše na vlagu, na gvožđe, na duvan. Neumoljivim ćutanjem ubjeđuje ga kako je sve besmisleno. Ljubav, život, umjetnost, sivo novembarsko popodne. Gole grane drveća u Parizu. Zastrašujuće šifre mraka neko mu šapće na uvo. Zato što se plaši, Bora Bek će ustati. Strešće sa sebe pepeo tog straha. Oteraće smrt od sebe, kao što se sa otomana tjera glupa zloslutna crna kokoška, zalutala iz dvorišta. Iš! Umiće se, izaći će napolje i otići će tamo, kod Ežena Morisa, gdje ga već čekaju, otići će među ljude, glasove i reflektore, tamo gde će mu govoriti da je veličanstven, da je genije, tamo gdje će mu čestitati na hrabrosti i čvrstini da se pokloni svijetu, bez obzira na sve. On nema ništa drugo.