Gačanka

Gačanka, roman Jadranke Milošević, tematikom, za ova vremena neobičnom, uspjelo je književno ostvarenje. Gorka životna priča, priča kakvu samo život može napisati, autorkin prvijenac u ovoj oblasti književnog stvaralaštva, štivo je čija je fabularna nit pletena i rasplitana, razuđena i višesmjerna da bi se na kraju savila i sintetizovala stvarajući čvrstu i harmoničnu cjelinu. Radnja cijele priče locirana je u dvije različite sredine i dva različita vremena. Dva svijeta. S jedne strane je to hercegovački krš, vrletan i tvrd kao i njegovi žitelji, sa svojim običajima i kantarima i u vremenu prošlom. S druge strane, urbana ali sredina kasabskog tipa, gdje svako svakog zna i gdje se priča sazna prije nego je i ispričana i u vremenu novijem. Međuprostor je popunjen isječcima velegradske sredine, koja je iako sudionik zbivanja, vješto gurnuta u stranu ne remeteći doživljaj prethodne dvije. Tačka oko koje se cijela fabula vrti je mjesto i uloga žene i njena sudbina, ili usud, svejedno, uokvirena tradicijiom i običajima, u hercegovačkom podneblju kako u prvoj polovini dvadesetog vijeka, tako i u godinama njegove druge polovine. Učena da poštuje tradiciju, glavna junakinja, Gačanka, život živi u jednoj drugoj sredini, gdje su običaji i navike drugačiji, liberalniji. Posađena, na toj vjetrometini, između živog života i tradicije, ona vodi borbu kako sa onim u sebi tako i onim oko sebe. U njoj i oko nje se sukobljavaju stvarni život i tradicija, ljubav i vjera naspram gorkim razočarenjima i poniženjima, kletva i praštanje, želja i razum. Gačankina mjera života je život i sudbina njene majke, tetke, Jefe Ristanine. Životi i sudbine tih i inih žena, toliko su slični, gotovo da su preslikavani. I gle čuda. Na Gačanku je palo da nastavi taj niz, da postane i ostane ni žena ni đevojka, raspuštenica. Jad i čemer. Bruka za porodicu i familiju. Zlo koje se ne prašta. Zlo koje se nosi dok si živ i koje ženi uzima dostojanstvo rugajući joj se cijelog života. Suočena sa sudbinom, koja joj je namijenjena, izrastajući od seoskog djevojčurka, do zrele , obrazovane i samosvjesne žene, Gačanka je smogla snage da se toj i takvoj sudbini suprotstavi. Iz te nepoštedne, prljave i dugotrajne borbe izašla je izranjavana i smoždena, ali kao pobjednik. Uspjela je da sa sebe zbaci lance tradicije, da se suprotstavi nevolji u sebi i zlu oko sebe i izbori mjesto pod suncem po sopstvenoj mjeri.