Detalji
Jučer sam i ja Martu uhvatila u neznanju! Ha! Kaže nikad nije čula za fojnički krumpir. A znala je mene poprijeko gledati, kad sam ja nju pitala što je Tiroler Gröstl?!
Objasnim ja njoj:
Fojnički krumpir ti je čudo od krumpira! To je onaj što ga možeš napraviti na milijardu načina, sa i bez dodataka, cijelog, pola, izerendanog, isjeckanog, piriranog, ne možeš promašiti. Ako imaš fojnički krumpir ne treba ti ni recept niti kulinarsko umijeće, on uspijeva.
Mislite da je razumjela?
Gleda me, gleda, pa kaže Ah, krumpir k’o krumpir! Tu ti ima samo ona vrsta što ostane tvrd i kad se skuha pa valja za salatu i onaj što se sav raspadne! Dobar bi bio za piru, ali to se tako radi još jedino na selu. Mi pire pravimo od gotovog praha, manje je kalorično i brže ide.
E, vidiš, a fojnički krumpir možeš skuhati za salatu i stvarno salatu i napraviti da se ne gnjeca, a možeš se opet u zadnjem trenutku predomisliti i napraviti pire i to odličan!
Ni ovo mi nije uvažila. Morala sam promijeniti taktiku ubjeđivanja:
E, j… i tebe tvoj Tiroler Gröstl! To ti je kod nas obični restovani krumpir. Ako ne napraviš od fojničkog krumpira ne valja i kvit. Ispadne pljunuti Tiroler Gröstl! Po čemu je taj tvoj gröstl nešto posebno?