Nedovršene pripovijesti o Numenoru i Međuzemlju

Po okončanju dugogodišnjeg rada na Gospodaru prstenova, Joseph Ronald Reuel Tolkien našao se pred izazovom uklapanja svojeg najobimnijeg djela u širu cjelinu vlastite mitologije, tada još neobjavljenog Silmarilliona. Temelji su postavljeni u Dodacima pridodanim Povratku kralja, dok je okvirnu sponu epa o Ratu za Prsten s legendarijem Prvoga doba donio tekst O Prstenovitna moći i Trećem dobu, posthumno uvršten u Silmarillion: ipak, mnogi pripovjedni vidovi građe tražili su iscrpniju razradu. Među nizom zadataka koje je Tolkien postavio preda se našlo se pisanje pripovijesti o Tuoru i Tiirinu na način podrobniji od prikaza u Silmarillionu; opisivanje i dramatiziranje Niimenora, pomorske kraljevine ključne za povijest novonastalog Drugog doba; pomno predstavljanje tek uzgred spomenutih likova poput Galadriel, Celeborna, Amrotha i Nimrodel, te Eorla Mladog; povijesno prikazivanje Isildurova stradavanja, saveza Gondora sa Sjevernjacima, povoda za pohod na Erebor, lova Crnih jahača na Prsten koji je Bilbo pritom pronašao, kao i bitaka na Isenskim gazovima; te razmatranje prirode Driiedaina, petorice Čarobnjaka 1 palantira. Rijetko je koja od ovih tema dobila zaokružen prikaz. Sam Silmarillion ostao je nedovršen; Tolkienov sin Christopher nakon očeve se smrti latio uređivanja legendarija na pripovjedno cjelovit način, izvorno objavljen 1977. godine. Tri godine potom predstavljena je ova knjiga, zbirka u većoj ili manjoj mjeri nedovršenih pripovijesti posvećenih dotad slabo poznatim krajolicima kraljevstva Arde. Nikad nećemo saznati sve što bi se moglo poželjeti o ovim i srodnim temama; ali četvrt stoljeća proteklih od izvornog objavljivanja Nedovršenih pripovijesti iznijelo je na vidjelo obilje novih pojedinosti koje zaokružuju širu sliku.