Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.204

Facebook slicica

Katalog

Epika i politika

Epika i politika

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

978-86-7562-122-5

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

M3428

Broj strana:

281

Težina:

270 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

20,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Ovu knjigu je, nadam se, moguće čitati i kao priču. Njena je radnja smeštena u prve decenije devetnaestog veka, kada crnogorske usmene pesme postaju predmet interesovanja učenih ljudi i kada se javljaju njihovi prvi zapisi i objavljene zbirke. Ona ima i svoje junake: jednog vladiku, Petra I Petrovića Njegoša, koji je istovremeno i vladar i utemeljivač crnogorske državnosti, jednog profesionalnog guslara, ?uru Milutinovića, koji je uz to pismen, školovan, veliki poštovalac knjiga i prosvete, vatreni nacionalista blizak crnogorskim i srpskim vođama i, naravno, Vuka Karadžića, centralnu ličnost u uspostavljanju usmene tradicije kao osnove nacionalne kulture, a umnogome i središnju ličnost srpske kulture uopšte.
Zahvaljujući danas već klasičnim radovima Smita, Gelnera i Hobsbauma, poznata nam je odlučujuća uloga kulturne i političke elite u tzv. “izmišljanju tradicije” i uspostavljanju nacional-romantičarskih ideja i pokreta u Evropi za vreme prve polovine devetnaestog veka, a odavno je uočen i značaj narodne epike u tom procesu kod južnih Slovena. Iako nam je, dakle, jasan sâm ishod, a to je u ovom konkretnom slučaju uspostavljanje crnogorske i hercegovačke epike kao nacionalne tradicije, meni se nekako činilo da time nije ispričana cela priča o izrastanju i uspostavljanju jedne nove paradigme i njenom vezivanju za usmenu tradiciju, i u tom kontekstu su mi padale na um Sartrove reči da nam Fuko sjajno demonstrira promenu paradigme, ali nam ne govori kako promena nastaje ni ko su njeni agensi (Sartre 1966: 87). Usmena pesma, možda, ne predstavlja najzahvalniji materijal za takva razmišljanja pošto je, za razliku od pisanog teksta, fluidna, kolektivna tvorevina koja je, strogo metodološki gledano, bez autora, početka, istorije. No, to ne znači da usmena tradicija nije podložna promeni ili uticajima pisane kulture i “politički uticajnih ličnosti”, kako bi se to danas reklo. Ova knjiga predstavlja pokušaj da se te promene i uticaji identifikuju na primeru crnogorske epike objavljene u jednoj Karadžićevoj zbirci.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2014
  • Jezik: Srpski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 120x160
  • Zemlja porijekla: Srbija
  • Stanje: Nova

Detalji

Ovu knjigu je, nadam se, moguće čitati i kao priču. Njena je radnja smeštena u prve decenije devetnaestog veka, kada crnogorske usmene pesme postaju predmet interesovanja učenih ljudi i kada se javljaju njihovi prvi zapisi i objavljene zbirke. Ona ima i svoje junake: jednog vladiku, Petra I Petrovića Njegoša, koji je istovremeno i vladar i utemeljivač crnogorske državnosti, jednog profesionalnog guslara, ?uru Milutinovića, koji je uz to pismen, školovan, veliki poštovalac knjiga i prosvete, vatreni nacionalista blizak crnogorskim i srpskim vođama i, naravno, Vuka Karadžića, centralnu ličnost u uspostavljanju usmene tradicije kao osnove nacionalne kulture, a umnogome i središnju ličnost srpske kulture uopšte. Zahvaljujući danas već klasičnim radovima Smita, Gelnera i Hobsbauma, poznata nam je odlučujuća uloga kulturne i političke elite u tzv. “izmišljanju tradicije” i uspostavljanju nacional-romantičarskih ideja i pokreta u Evropi za vreme prve polovine devetnaestog veka, a odavno je uočen i značaj narodne epike u tom procesu kod južnih Slovena. Iako nam je, dakle, jasan sâm ishod, a to je u ovom konkretnom slučaju uspostavljanje crnogorske i hercegovačke epike kao nacionalne tradicije, meni se nekako činilo da time nije ispričana cela priča o izrastanju i uspostavljanju jedne nove paradigme i njenom vezivanju za usmenu tradiciju, i u tom kontekstu su mi padale na um Sartrove reči da nam Fuko sjajno demonstrira promenu paradigme, ali nam ne govori kako promena nastaje ni ko su njeni agensi (Sartre 1966: 87). Usmena pesma, možda, ne predstavlja najzahvalniji materijal za takva razmišljanja pošto je, za razliku od pisanog teksta, fluidna, kolektivna tvorevina koja je, strogo metodološki gledano, bez autora, početka, istorije. No, to ne znači da usmena tradicija nije podložna promeni ili uticajima pisane kulture i “politički uticajnih ličnosti”, kako bi se to danas reklo. Ova knjiga predstavlja pokušaj da se te promene i uticaji identifikuju na primeru crnogorske epike objavljene u jednoj Karadžićevoj zbirci.

Dodatne informacije

Izdavač XX vek
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter