Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

34.972

Facebook slicica

Katalog

Duga je to priča

Duga je to priča

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

978-9926-45-625-8

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

B4365

Broj strana:

156

Težina:

265 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

21,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Jedne noći kad mi san nije dolazio, otvorila sam prozor, nalaktila se i zapalila. Bila je to baš crna noć. Ni mjeseca, nijedne zvijezde. Nisam vidjela gdje završava zemlja, gdje počinje nebo. Kao da su se spojili u neko bezgranično more tame. Prošla me jeza. Kao da to nije obična noć, kao da sutra neće svanuti, ostaće ovako za vječnost.
Vjetar je njihao grane breze. Da nisam znala i voljela tu brezu pod mojim prozorom, ne bih ni znala o čemu se radi. Kao da lelujaju neke sive džinovske ruke u dubini noći. I taj vjetar mi donese miris ocvalog cijeća.
– Dolazi jesen – pomislila sam.
Ne volim jesen. Mnogi je smatraju najljepšim godišnjim dobom zbog zapanjujuće ljepote boja koje ukrase svaki grm, svako stablo. Mene je uvijek asocirala na smiraj, gašenje, umiranje. Volim proljeće, kad sokovi života poteku, kad sve iznova oživljava, kad započinje novi ciklus, novo bujanje, cvjetanje, kad se budi usnula priroda, kad i u ljude kao da iznova uteče život.
Negdje daleko cvilio je pas. Je li usamljen, gladan, tužan, bolestan? Jedini zvuk koji je kazivao da svijet još nije izumro...

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2018
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 110x205
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Jedne noći kad mi san nije dolazio, otvorila sam prozor, nalaktila se i zapalila. Bila je to baš crna noć. Ni mjeseca, nijedne zvijezde. Nisam vidjela gdje završava zemlja, gdje počinje nebo. Kao da su se spojili u neko bezgranično more tame. Prošla me jeza. Kao da to nije obična noć, kao da sutra neće svanuti, ostaće ovako za vječnost. Vjetar je njihao grane breze. Da nisam znala i voljela tu brezu pod mojim prozorom, ne bih ni znala o čemu se radi. Kao da lelujaju neke sive džinovske ruke u dubini noći. I taj vjetar mi donese miris ocvalog cijeća. – Dolazi jesen – pomislila sam. Ne volim jesen. Mnogi je smatraju najljepšim godišnjim dobom zbog zapanjujuće ljepote boja koje ukrase svaki grm, svako stablo. Mene je uvijek asocirala na smiraj, gašenje, umiranje. Volim proljeće, kad sokovi života poteku, kad sve iznova oživljava, kad započinje novi ciklus, novo bujanje, cvjetanje, kad se budi usnula priroda, kad i u ljude kao da iznova uteče život. Negdje daleko cvilio je pas. Je li usamljen, gladan, tužan, bolestan? Jedini zvuk koji je kazivao da svijet još nije izumro...

Dodatne informacije

Izdavač Book Tuzla
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter