Družba Sinjeg galeba

U sadržaju i temi Družbe Sinjeg galeba prepoznajemo pisca koji se jasno zalaže za siromašni svijet. Najuočljivije kad slika život ribara. Slike siromaštva na zapostavljenom ostrvu predočavaju istinu života ljudi jednog primorskog mjesta prije drugog svjetskog rata. Iskreno i ubjedljivo Seliškar priča o stanovnicima ostrva, o posnoj i škrtoj zemlji. Kao mjesto radnje odabrao je ribarsko seoce kako bi misao o životu dostojnom čovjeka bila jače istaknuta. Pisac je jasno izrazio smisao čovjekove borbe i postojanja: postići blagostanje za sve koji u znoju lica zarađuju kruh. U prvom dijelu romana date su slike o siromaštvu žitelja. Tako nas je Seliškar uveo u svoj svijet i objasnio kako se stvorila ideja o osnivanju družine Sinji galeb. U drugom dijelu se više govori o dječacima i plovidbi njihovog brodića. Slikanje pustolovina prošireno je opažanjima i crticama o Životu ribara. Djelo je tako dobilo u širini i dubini. Riječ je o romanu za djecu, pa je prirodno što je Seliškar svu svoju spisateljsku energiju usmjerio na opisivanje pustolovine i nastojanja dječaka da provedu u život zamisao o udruživanju i da učine ono što očevi nisu. Ujedno to je i okosnica romana, jer sve što se događa u neposrednoj je vezi s time. Stoga je razumljiva naša naklonost prema posadi Sinjega galeba i naša želja da u svom podvigu uspiju. Draga nam je njihova upornost da iz primorskog seoceta udu u širi prostor života, da se dokažu kao preduzimljivi i hrabri nastavljači i realizatori ideje o stvaranju čvrste zajednice. Roman ima dva plana pripovijedanja koji se međusobno prepliću. Jedan govori o drami Brazilijanca, njegovom povratku na ostrvo i smrti, drugi, o pustolovinama dječaka. Posebno istinito je opisana epizoda o posljednjim izgnanikovim časovima i sahrana. Saznavši za mučan izgnanikov život, za smrt njegove žene i sudbinu Ive, koji je ostao sam na ovom svijetu, jasnije su nam pobude dječaka. O tim doživljajima Seliškar je pisao zgusnutim slikama, razotkrivajući društvo i odnose medu ljudima. Prvi dio romana je pun istinitih doživljaja i sudbina. Kao na filmu on jednu za drugom niže slike u kojima pripovijeda o tome šta se ljudima dogodilo u mnoštvu godina koje su prethodile izgnanikovom povratku na ostrvo. Najživlje, svakako, piše o doživljajima dječaka, o njihovoj prvoj plovidbi po uzburkanom moru. Ujedno to su i najzanimljivije i najpotresnije strane romana po kojima je ovaj pisac stekao glas jednog od najpopularnijih naših dječjih prozaista. Tok pripovijedanja teče harmonično često se prekidajući i prelazeći na drugi plan romana, na opisivanje novih ličnosti i događaja. Svi konci ovog djela uvjerljivo se pletu oko zamisli koju zastupa i provodi mali zapovjednik Sinjega galeba. Pisac najviše govori o postupcima i doživljajima tog zapovjednika. U ostvarivanju zamisli o udruživanju je i piščevo shvatanje da je snaga u udruživanju, sam pojedinac ne može da se odupre ćudima prirode ni da stvori bolji život. Lako uočavamo da je Ivinim doživljajima posvetio najviše prostora i da je ovaj lik opisao toplo i s ljubavlju. Pustolovina je igra u koju dječaci ulaze sa zanosom. Tako oni stvaraju svoj svijet koji je ljepši i za njih stvarniji od bilo kojeg drugog svijeta. Kad o tome govori, Seliškareva rečenica je življa, riječi pune poleta i mašte. Za takav način pripovijedanja kažemo obično da je pjesnički. Jednu za drugom Tone Seliškar je nanizao više pustolovina (havarija Sinjega galeba, otkrivanje pećine krijumčara, spašavanje dječaka na Meteoru, plovidba Sinjega galeba pod novom zastavom). Vrhunac dramatičnosti i zanimljivosti priča dostiže u ispovijesti krijumčara Ante, koji je kriv za mučnu sudbinu Ivinog oca. Klupko se tako još više mrsi. U priču se uvode nove ličnosti: pijani Barba, mornar s brazgotinom na licu i jednim okom, krmanoš orijaške snage, krijumčar spreman da svakog časa povuče okidač puške. Pratimo kako se postepeno mijenja ćud krmanoša Ante u kojem je još ranije progovorio glas savjesti i kojem je postupak dječaka pomogao da se oslobodi prošlosti. Ta slučajnost, susret Ante i Ive, kako piše Seliškar, na zamršen način se poigrava sa sudbinama ljudi i njihovim životima. Tone Seliškar je u sadržaju i u građenju likova svom djelu dao osobine pustolovne priče. Ne samo u spoljašnjim oznakama (mornar s jednim okom, brazgotine na licu, velika snaga mornara, pećine sa skrivenom krijumčarskom robom) već i u postupcima koji proizlaze iz prirode ljudi i dječaka (njihove pustolovine, olako otiskivanje na more, upadanje u zamke i si.). Opasnost da dječaci mogu biti prodani Arapima i odvedeni u Aziju kao bijelo roblje još više rasplamsava maštu dječaka. Na tim pohodima i pustolovinama dječaci su ispoljili svoje prirode i iskazali se kao ličnosti. Postigavši cilj, oni se smiruju. Krijumčari su otkriveni i pohvatani. Brod s dječacima se već usidrio u matičnoj luci. Ideja o udruživanju, što je bio san ostrvljana, je pobijedila. Za Ivu i njegove drugove, za posadu Sinjega galeba počinje nov život. (Muris Idrizović)