Dobar dan, tugo

U književnost je Françoise Sagan uletjela meteorski, iz nigdine, i već nakon prvog romana Dobar dan, tugo (1954), kao 19-godišnjakinja, postala možda i prva žena za koju se može reći da je zvijezda nacionalne pa i svjetske kulturne scene u onom smislu u kojem se ta metafora rabi u jeziku modernih medija. Na određen način potvrđuje to i jedna rečenica francuskoga predsjednika J. Chiraca u povodu njezine smrti 24. rujna ove godine, u kojoj on među ostalim kaže kako je njezinom smrću nestala eminentna figura iz francuskoga književnog života. Godine 1958. udala se za publicista Guya Schoellera, dvadeset godina starijeg od sebe, ali je taj brak trajao samo dvije godine. Rastavom je završio i njezin brak s američkim dizajnerom Bobom Westhofom, za kojeg se udala 1962. i s kojim je imala sina. Zadnjih petnaestak godina njezina života bile su vrlo traumatične, ispunjene aferama, financijskim teškoćama i borbom s bolešću. Devedesetih je bila osuđena zbog uzimanja kokaina, zatim je bila umiješana u aferu vezanu uz kasnijeg socijalističkog predsjednika Mitterranda u posredovanju oko nekog ugovora u Uzbekistanu, a 2002. bila je osuđena na zatvorsku kaznu zbog porezne prijevare. Nakon dugog bolovanja, umrla je u bolnici u Honfleuru.