Detalji
Dnevnik melankolije, na izvjestan način, predstavlja pokušaj popunjavanja praznine nastale nedostatkom interesa prevodilaca i izdavača za knjige koje se bave dramom i pozorištem. Živeći u vremenu u kojem se vrlo često stavlja znak jednakosti između novog i dobrog, Dževad Karahasan jedan je od onog malog broja erudita sklonih klasičnim sintezama.
Dnevnik melankolije Karahasanova je knjiga eseja tematski zainteresiranih kako za europsku književnu, poglavito dramsku, tradiciju, tako i za ex-jugoslovensku/bosanskohercegovačku. Od europske tradicije tu su imena: Kleist, Goethe, Buchner..., od ex-jugoslovenske Krleža, kojemu se Karahasan po ko zna koji put vraća, a od bosanskohercegovačke - Ahmed Muradbegović, kojega je Karahasan, na izvjestan način otkrio našoj suvremenoj teatarskoj i čitalačkoj publici.
Problemsko-pojmovni registar koji zanima Karahasana je: problem Fausta u evropskoj književnosti i duhovnoj simbolici uopće, tema granice, srednje Evrope, itd. Pri svemu tome, valja istaći da se radi o tekstu doista jednog od najvećih evropskih esejista, sa sjajnim, skoro šokantnim otkrićima