Đavo se tome još smeje (1944-1945)

Sa približavanjem kraja Drugog svjetskog rata u Francuskoj, borbe između pripadnika pokreta otpora i Nijemaca i njihovih saradnika se zaoštravaju, a sve više ljudi nestaje, zauvjek, u njemačkim zatvorima i logorima. Lea Delmas se nalazi razapeta između potrebe za borbom za slobodu svog naroda i nastojanja da sačuva lični identitet, mučena strahom, košmarima, gnjevom i ljubavlju prema onima koje ne može uvjek da zaštiti. Posmatrajući kako nestaju mnoge bliske osobe, ona koristi sve moguće izvore životne snage, u nastojanju da dočeka mir, i čovjeka koga voli, i da pritom sačuva zdrav razum, u vremenu u kome se zaboravljalo na razumno ponašanje i postupalo pod dejstvom apsurdnih impulsa, bijesa, mržnje, nagona za osvetom...