Detalji
Mama nikad nije imala mnogo veze s onim što normalan svijet zove realnošću. Sa takozvanim praktičnim stvarima. Šta je željela?
Da tata ostane s njom kod kuće, mada je znala da je njegov posao vezan za putovanja? Ona se nikad ne bi vezala za trgovca ili zanatliju, koji, opet, ne bi bili stalno u kući, kraj nje. Ali je teško reći da sa svog stanovišta nije bila u pravu: njena frustracija se pretvorila u patnju koja je bila izrazita. I sve teža. Dok nije postala nesnosna. I kada bismo joj i mi, njena već odrasla djeca, rekli:
Pogledaj kakva nesreća vlada oko tebe, tvoj život je bajka, odgovarala bi: Imam i ja svoju muku. Muku, u koju nitko nije vjerovao, jer nije znala naći put ni do čijeg srca. To je za nju bila dodatna muka, a za nas potvrda da imamo posla sa razmaženom i dokonom begovicom koju razjeda dosada.
Iz stare porodice, čiji su preci bili slavni kaligrafi, i mama i moja tetka naslijedile su dar za slikanje. Imala je talenta i za spekulativno mišljenje. Sve što je bilo umjetnost, i uopšte duhovnost, za nju je bio istinski dom....