Višak radosti

Višak radosti je knjiga u Kordić iznova traži optimalni pjesnički jezik kojim bi izrazio svoj specifični odnos prema svijetu. Bježeći od teško razumljivih poetskih slika u metaforiku kristalne jasnoće, Kordić ispisuje emotivnu pjesničku priču u kojoj su isprepleteni događaji njegovog života i metafizičke refleksije o životu i smrti. Poezija obojena profinjenim razmišljanjima o prolaznosti života puna je religijske poniznosti, jer Kordić, kada pjeva o životu i njegovim mnogobrojnim nedaćama, to radi sa mišlju da konac življenja nije početak ništavila. Knjigom Višak radosti potvrdio se kao jedan od najznačajnijih živućih liričara jugoslovenskog kulturnog prostora.