Uz naninu mangalu

Priče o njenoj nani, priče su o jednom zaboravljenom, izgubljenom vremenu. A zadaća pisca koji ga je proživio i odživio, jeste da to vrijeme, njegov govor, njegove adete, logiku, filozofiju i poetiku, bar pokuša uhvatiti u mrežu rečenica i čarolijom pripovijedanja sačuvati za buduća vremena. Te zadaće je, itekako, bila svjesna autorica ove knjige i, kao nijedan pisac do sada, (bar od onih koje sam imao radost čitati) sve svoje priče zapravo i temelji i gradi na poetici staronarodnog bosanskog govora, više se posvetivši jeziku, njegovom miruhu, atmosferi, emociji, nego fabuli priče. Tako se cijela knjiga doima kao niska poetskih, lirskih zapisa – pjesama u prozi, kao biserna ogrlica starinske pozlate. To i nije neočekivano, jer Biba Saračević je, i po vokaciji, prevashodno pjesnikinja.