Detalji
U naše je meso prodro zadah davnih strvina raštrkanih tokom minulih milenija. Njihove kosti su nas opčinile. Na groblju duha pokopana su načela humanizma i ljudskosti. Ljepota življenja sahranjena je u ime sveproždirućeg etnosa. Sa njom zajedno počivaju Istina, Dobro i Znanje; Historija je vjetrometrina na ledini zahuktalog etnosa; na njoj su raspršena njihova velika slova. Na okrovljenom međuprostoru ratova djiklja kultura smrti, dok tu, tik pod njenim nogama, obitavaju svete kosti predaka koji nas mame sebi.
Upravo zato, kao semiotički osvješčujući dogod, čitanje ove knjige ne smije ostati na pukom čitanju radi čitanja. Vlaisavljevićeva knjiga traži jedno opetovanje - studirajuće iščitavanje i kao takva ne treba nikakve vanjske preporuke. Kao svojevrsna, i zasad jedina filozofija nevidljivog kod nas.