Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.024

Facebook slicica

Katalog

Kao da jedeš kamen

Kao da jedeš kamen

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

9958-635-37-2

Ilustracija:

Da - crno-bijelo

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

K3345

Broj strana:

170

Težina:

230 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

22,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Odlomak:

Bio je posljednji dan u godini u kojoj je počeo rat (1992). Prevozili smo pomoć za opsjednuti grad. Ušli smo u Bosnu s južne strane. Prije nego što je pao mrak, uspjeli smo vidjeti sela u kojima više niko nije živio, kuće i bogomolje bile su sravnjene sa zemljom. Šta se dogodilo s ljudima?
Prolazili smo kroz Mostar, ali ga nismo vidjeli. Grad je izgledao kao šuma: činilo se kao da se nešto pomiče iza zamračenih prozora, ali se ne zna šta je to. Strah nas je da se zaustavimo, strah da uđemo u tu šumu.
Tik pred Sarajevom zaustavili su nas srpski vojnici, bili su pijani. Čas su nam se smijali, čas kasnije vikali na nas. Tako čitavu noć, sve do zore. Rano ujutro oduzeli su nam dio tereta i dozvolili da uđemo u grad. Bio je mraz.
U gradu, između uništenih zgrada i blokova, vidjeli smo izgladnjele i preplašene ljude. I mi smo se bojali, jer je neprekidno pucalo. Dočekao nas je Dragan L., sin Hrvatice i bosanskog Srbina, koji su odlučili da ostanu u opsjednutom gradu. Bio je izvanredan vodič i staratelj. Govorio nam je da će, kada se sve to završi, i ako još bude živ, pobjeći negdje u svijet, jer tu života više neće biti. Gdje je sada?
U bolnici smo razgovarali s ljudima bez ruku, nogu, očiju. Silvija, čije prezime nismo zabilježili, bila je tamo anesteziolog......

  • Prevodilac: Slavko Šantić
  • Izdanje: 1
  • Godina: 2004
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 145x225
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Odlomak: Bio je posljednji dan u godini u kojoj je počeo rat (1992). Prevozili smo pomoć za opsjednuti grad. Ušli smo u Bosnu s južne strane. Prije nego što je pao mrak, uspjeli smo vidjeti sela u kojima više niko nije živio, kuće i bogomolje bile su sravnjene sa zemljom. Šta se dogodilo s ljudima? Prolazili smo kroz Mostar, ali ga nismo vidjeli. Grad je izgledao kao šuma: činilo se kao da se nešto pomiče iza zamračenih prozora, ali se ne zna šta je to. Strah nas je da se zaustavimo, strah da uđemo u tu šumu. Tik pred Sarajevom zaustavili su nas srpski vojnici, bili su pijani. Čas su nam se smijali, čas kasnije vikali na nas. Tako čitavu noć, sve do zore. Rano ujutro oduzeli su nam dio tereta i dozvolili da uđemo u grad. Bio je mraz. U gradu, između uništenih zgrada i blokova, vidjeli smo izgladnjele i preplašene ljude. I mi smo se bojali, jer je neprekidno pucalo. Dočekao nas je Dragan L., sin Hrvatice i bosanskog Srbina, koji su odlučili da ostanu u opsjednutom gradu. Bio je izvanredan vodič i staratelj. Govorio nam je da će, kada se sve to završi, i ako još bude živ, pobjeći negdje u svijet, jer tu života više neće biti. Gdje je sada? U bolnici smo razgovarali s ljudima bez ruku, nogu, očiju. Silvija, čije prezime nismo zabilježili, bila je tamo anesteziolog......

Dodatne informacije

Izdavač Magistrat
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter