Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!



Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.024

Facebook slicica

Katalog

Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini

Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

953-7035-17-4

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

do 7 dana

Šifra:

K3000

Broj strana:

316

Težina:

496 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

29,25 KM
do 7 dana

Kategorije:

Sadržaj:

Sociološka studija prof. Ivana Cvitkovića - Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini: Hrvati između nacionalnog i građanskog - upravo predstavlja naučni doprinos uspostavljanju međunacionalne tolerancije i suživota na prostorima bivše Jugoslavije. Kao redovni profesor na predmetu Sociologija religije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i autor značajnih radova iz oblasti Sociologije religije, prof. Ivan Cvitković bez sumnje predstavlja jednog od vodećih autoriteta iz pomenute oblasti u balkanskim naučnim krugovima.

Pored brojnih radova iz oblasti opšte Sociologije religije kao što su Religije suvremenoga svijeta (1999), Sociologija religije (2004), Riječnik religijskih pojmova (2005), posebno bih izdvojio dve autorove studije, Religije u Bosni i Hercegovini (1981) i Konfesija u Ratu (2004) koje su u uskoj vezi s ovde prikazanom studijom Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini: Hrvati između nacionalnog i građanskog (2006).

Dezintegracija bivše Jugoslavije praćena ratnim sukobima (1991-1995) ukazala je na svu kompleksnost nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Kao izrazita multinacionalna sredina i granično područje, kako u nacionalnom, tako i u konfesionalnom pogledu, Bosna i Hercegovina, tačnije njeni stanovnici podneli su najveću žrtvu raspada Jugoslavije. U poslednjoj deceniji XX veka broj stanovnika u smanjen je za više od milion, a ratnim dejstvima uništena su, kako materijalna dobra i privreda Bosne i Hercegovine, tako i kulturna baština (spomenici kulture, džamije, katolički i pravoslavni hramovi).

Nakon prestanka ratnih sukoba, ustanovljena je nezavisna Bosna i Hercegovina, koja se sastoji iz dva entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i distrikta Brčko, tj. specifično multinacionalno i multikonfesionalno društvo tri etniciteta - Bošnjaka, Hrvata i Srba. Problem uspostavljanja građanskog društva u novim etničkim okvirima i uspostavljanje dijaloga i tolerancije između (nedavno sukobljenih) nacionalnih identiteta predstavlja izazov za svakog sociologa koji se bavi međunacionalnim odnosima. Istraživanja nacionalne samoidentifikacije, etničkih predrasuda, socijalne (etničke) distance, stanja i perspektive međunacionalnih odnosa u društvu, mogu pružiti osnovu za prevazilaženje posledica identitetskih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije i uspostavljanje stabilnog i dugoročnog mira i međunacionalne tolerancije.

Primarno fokusirana na hrvatski identitet, ova sociološka analiza obuhvata sve tri nacije (Bošnjaci, Hrvati, Srbi), kao i celinu međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Reakcionarni karakter talasa buđenja nacionaliz(a)ma ranih devedesetih godina XX veka i istorijska i geografska isprepletanost identiteta onemogućavaju analizu samo jednog od njih, bez analiziranja druga dva. Izrazito kritički odnos autora prema nacionalizmima u Bosni i Hercegovini možda je najvidljiviji u samom odgovoru na pitanje koje sam sebi unapred postavlja: Zašto samo o hrvatskom
nacionalizmu i ekstremizmu, kao da ga nema kod Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini? Da, ima. Ako hoćete moj stav o njima, onda u tekstu riječi hrvatski nacionalizam zamijenite riječima bošnjački nacionalizam ili srpski nacionalizam i dobit ćete odgovor na to pitanje (str. 297).

Analizom stanja nacija i nacionalne svesti u Bosni i Hercegovini pred rat (1991-1995), autor Prikazi 191 objašnjava proces nacionalne homogenizacije, koji je primetan već krajem osamdesetih godina.

Opšta društvena kriza uslovljava krizu identiteta, a u uslovima ugroženosti čovek se okreće nacionalnom i religijskom (konfesionalnom) identitetu kao nečemu što će ga očuvati u zajednici. Težnja ka homogenizaciji jača u uslovima ugroženosti. Homogenizacija se vršila na egoizmu, jačanju vlastitog na račun rušenja tuđeg (kulturnih, vjerskih, gospodarskih i drugih obilježja). Homogenizacija je dovela do toga da su ljudi živjeli u čistoj formi kao Hrvati, Srbi, Muslimani; živjeli su samo u naciji i konfesiji (str. 48). Diferencijacija društva, prvenstveno zasnovana na nacionalnim razlikama, nužno je vodila konfliktima, antagonizmu interesa nacionalnih grupa, a konflikti su, opet, povećavali nacionalnu homogenizaciju.

...

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2006
  • Jezik: Hrvatski jezik
  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 140x205
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Sociološka studija prof. Ivana Cvitkovića - Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini: Hrvati između nacionalnog i građanskog - upravo predstavlja naučni doprinos uspostavljanju međunacionalne tolerancije i suživota na prostorima bivše Jugoslavije. Kao redovni profesor na predmetu Sociologija religije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i autor značajnih radova iz oblasti Sociologije religije, prof. Ivan Cvitković bez sumnje predstavlja jednog od vodećih autoriteta iz pomenute oblasti u balkanskim naučnim krugovima. Pored brojnih radova iz oblasti opšte Sociologije religije kao što su Religije suvremenoga svijeta (1999), Sociologija religije (2004), Riječnik religijskih pojmova (2005), posebno bih izdvojio dve autorove studije, Religije u Bosni i Hercegovini (1981) i Konfesija u Ratu (2004) koje su u uskoj vezi s ovde prikazanom studijom Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini: Hrvati između nacionalnog i građanskog (2006). Dezintegracija bivše Jugoslavije praćena ratnim sukobima (1991-1995) ukazala je na svu kompleksnost nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Kao izrazita multinacionalna sredina i granično područje, kako u nacionalnom, tako i u konfesionalnom pogledu, Bosna i Hercegovina, tačnije njeni stanovnici podneli su najveću žrtvu raspada Jugoslavije. U poslednjoj deceniji XX veka broj stanovnika u smanjen je za više od milion, a ratnim dejstvima uništena su, kako materijalna dobra i privreda Bosne i Hercegovine, tako i kulturna baština (spomenici kulture, džamije, katolički i pravoslavni hramovi). Nakon prestanka ratnih sukoba, ustanovljena je nezavisna Bosna i Hercegovina, koja se sastoji iz dva entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) i distrikta Brčko, tj. specifično multinacionalno i multikonfesionalno društvo tri etniciteta - Bošnjaka, Hrvata i Srba. Problem uspostavljanja građanskog društva u novim etničkim okvirima i uspostavljanje dijaloga i tolerancije između (nedavno sukobljenih) nacionalnih identiteta predstavlja izazov za svakog sociologa koji se bavi međunacionalnim odnosima. Istraživanja nacionalne samoidentifikacije, etničkih predrasuda, socijalne (etničke) distance, stanja i perspektive međunacionalnih odnosa u društvu, mogu pružiti osnovu za prevazilaženje posledica identitetskih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije i uspostavljanje stabilnog i dugoročnog mira i međunacionalne tolerancije. Primarno fokusirana na hrvatski identitet, ova sociološka analiza obuhvata sve tri nacije (Bošnjaci, Hrvati, Srbi), kao i celinu međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Reakcionarni karakter talasa buđenja nacionaliz(a)ma ranih devedesetih godina XX veka i istorijska i geografska isprepletanost identiteta onemogućavaju analizu samo jednog od njih, bez analiziranja druga dva. Izrazito kritički odnos autora prema nacionalizmima u Bosni i Hercegovini možda je najvidljiviji u samom odgovoru na pitanje koje sam sebi unapred postavlja: Zašto samo o hrvatskom nacionalizmu i ekstremizmu, kao da ga nema kod Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini? Da, ima. Ako hoćete moj stav o njima, onda u tekstu riječi hrvatski nacionalizam zamijenite riječima bošnjački nacionalizam ili srpski nacionalizam i dobit ćete odgovor na to pitanje (str. 297). Analizom stanja nacija i nacionalne svesti u Bosni i Hercegovini pred rat (1991-1995), autor Prikazi 191 objašnjava proces nacionalne homogenizacije, koji je primetan već krajem osamdesetih godina. Opšta društvena kriza uslovljava krizu identiteta, a u uslovima ugroženosti čovek se okreće nacionalnom i religijskom (konfesionalnom) identitetu kao nečemu što će ga očuvati u zajednici. Težnja ka homogenizaciji jača u uslovima ugroženosti. Homogenizacija se vršila na egoizmu, jačanju vlastitog na račun rušenja tuđeg (kulturnih, vjerskih, gospodarskih i drugih obilježja). Homogenizacija je dovela do toga da su ljudi živjeli u čistoj formi kao Hrvati, Srbi, Muslimani; živjeli su samo u naciji i konfesiji (str. 48). Diferencijacija društva, prvenstveno zasnovana na nacionalnim razlikama, nužno je vodila konfliktima, antagonizmu interesa nacionalnih grupa, a konflikti su, opet, povećavali nacionalnu homogenizaciju. ...

Dodatne informacije

Izdavač Synopsis
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter