Beograd za pokojnike

Pobjednički roman sedme po redu V.B.Z.- TISAK književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman godine. Roman Beograd za pokojnike sumorna je slika glavnoga grada Srbije od vremena raspada jugoslavenske federacije do ovih dana, bolno podsećanje na godine koje su nas usporile, deprimirale, umorile. Politička previranja, međunarodne sankcije, rat o kojem se ne govori ali čije posljedice Beograd osjeća kao nestašicu osnovnih potrepština za život tek je grubo naznačeni okvir u koji je autor smjestio svoga glavnog junaka. Sve te okolnosti koje ga pritišću a na koje ne može utjecati, stvaraju kod Peđe - spisateljskog obrtnika i pisca, gladnog čoveka u sivom gradu, pokojnika iz naslova romana - osjećaj nemoći, frustriranosti, ulovljenosti u klopku. Senzibilan i pred takvom zbiljom dakako zbunjen intelektualac (taj osjećaj pojačava kontrast između njegovih filmskih, književnih i glazbenih evokacija i doslovne i prenesene izgladnjelosti), on je gradski osamljenik ogoljen do srži: bez uporišta u obitelji ili među prijateljima, bez kontakata sa svijetom, bez posla i novca, opsjednut hranom. Moglo bi se reći da je glad, taj krajnji izraz bijede i signal opće poremećenosti društva, središnji motiv romana. Najsnažnije su stranice ovog teksta upravo one na kojima se susrećemo s depresivnim atmosferama velegrada - koje govore o ljudima na rubu izgladnjelosti i očaja, o osamljenosti staraca željnih razgovora, o nestručnosti i bezdušnosti medicinskog servisa, napokon o vremenu gubljenja iluzija i nada.