Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

34.972

Facebook slicica

Katalog

Američki Psiho

Američki Psiho

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

978-86-521-2938-6

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

do 7 dana

Šifra:

M8426

Broj strana:

480

Težina:

470 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

20,80 KM
do 7 dana

Kategorije:

Sadržaj:

Patrik Bejtmen je lep, visokoobrazovan, inteligentan. Preko dana radi kao veoma uspješan biznismen na Vol Stritu. Međutim, njegove noći sasvim su drugačije. Tada se on pretvara u monstruoznog serijskog ubicu, koji svoje žrtve ubija na načine tako okrutne da zdravom razumu ostaju potpuno nedokučivi. Sa svojih 26 godina, on doživljava ostvarenje sopstvenog Američkog sna.

Bret Iston Elis je već objavljivanjem svog prvog romana Manje od nule, stekao reputaciju enfant terrible-a američke književnosti, ali Američki psiho uzburkao je javnost toliko da je ovaj roman postao djelo oko kojeg su se najviše lomila koplja kritičara i čitalaca u poslednjih 20 godina.

Prvi roman nakon mnogo godina koji dotiče neke teme svojstvene Dostojevskom… Elis pokazuje starijim piscima gde se nalaze kazaljke na satu.
Norman Majler – Vanity Fair

Sjajan roman. Ono što je Emerson rekao za genijalnost, da ona zapravo predstavlja povratak potisnutih misli, na potpuno izopačen način važi i za Američkog psiha. Izdavanje ove knjige pratila je tolika bura, da mi se čini da u istoriji američke književnosti nije bilo ničeg sličnog.
Majkl Tolkin

ODLOMAK

UPOZORENJE:

UKOLIKO VAS SCENE NASILJA I SEKSUALNIH ODNOSA UZNEMIRAVAJU, NEMOJTE DA ČITATE OVAJ ODLOMAK!

Moje pojavljivanje na poslu u toku prethodnog meseca bilo je u najmanju ruku sporadično. Izgleda mi da mi je sada stalo samo da vežbam, dižem tegove i da rezervišem mesta u novim restoranima u kojima sam već bio, pa da ih onda otkazujem. Moj stan bazdi na trulo voće mada je u stvari taj smrad nastao od onoga što sam iščačkao iz Kristine glave i sipao u “Marco” staklenu činiju koja stoji na stočiću pored ulaza u stan. Sama glava stoji u uglu dnevne sobe ispod klavira prekrivena komadima mozga, prazna i bez očiju. Ja planiram da je koristim umesto bundeve za Noć veštica. Zbog strašnog smrada ja nameravam da za večerašnji mali randevu koristim stan Pola Ovena koji sam prvo dao da se očisti od prislušnih uređaja, ali kojih, na moje razočaranje, nije bilo. Jedna osoba s kojom razgovaram posredstvom mog advokata, obaveštava me da je Donald Kimbol, privatni detektiv, čuo da je Oven zaista u Londonu i da ga je neko dva puta primetio u holu hotela “Kleridžis”, pa onda jednom kod krojača u ulici Sevil Rou, kao i u jednom popularnom novom restoranu u Čelziju. Kimbol je otputovao tamo preksinoć što znači da više niko ne pazi na stan i da su ključevi koje sam ukrao od Ovena još upotrebljivi, pa sam tako posle ručka mogao tamo da odnesem alat (pneumatsku bušilicu, bocu sa kiselinom, pištolj za eksere, noževe, jedan “Bik” upaljač). Unajmljujem dve devojke iz poslovne pratnje u jednoj vrlo uglednoj, iako malo ljigavoj privatnoj agenciji čije usluge nikada pre nisam koristio i plaćam Ovenovom zlatnom Ameriken ekspres karticom koju, pošto sada svi misle da je Oven u Londonu, niko ne traži, iako to nije slučaj sa njegovom platinskom karticom. Šou Peti Vinters jutros je imao kao temu – dovoljno ironično, kako se meni učinilo – savete ledi Di o lepoti.
Ponoć je. Razgovor koji vodim sa te dve devojke, obe vrlo mlade, lepe plavuše sa velikim sisama, vrlo je kratak pošto mi izuzetno teško pada da se ovako poremećen obuzdavam.
“Vi živite u pravoj palati, gospodine”, kaže mi dečjim glasom jedna od njih, Tori, očarana tim smešnim Ovenovim stanom. “Pa ovo je prava palata.”
Ja je iznervirano prostrelim pogledom: “Nije toliko lep.”
Dok spravljam pića u Ovenovom vrlo dobro snabdevenom baru, ja im obema pomenem da radim u Vol Stritu, za “P&P”. Nijednu od njih to naročito ne zanima. Opet zatičem sebe kako čujem glas – jedne od njih dve – koja me pita da li je to prodavnica obuće. Tifani prelistava jedno izdanje časopisa “Džentlmens kvorterli” koje je staro tri meseca dok sedi na crnom kožnom kauču ispod razapete imitacije kravlje kože na zidu. Ona deluje zbunjeno, kao da joj nešto ili ništa nije jasno. Ja u sebi mislim nadaj se, kučko, samo se ti nadaj a onda moram sebi da priznam koliko me pali to što navodim ove devojke da se ponižavaju preda mnom za neku siću. Ja isto tako pominjem, pošto im sipam još jedno piće, da sam studirao na Harvardu i onda ih pitam: “Jeste li ikad čule za to?”
Šokiran sam kada mi Tori odgovara: “Ja sam imala jednog poslovnog poznanika koji je rekao da je bio tamo”, ona glupo sleže ramenima.
“Klijenta?” pitam ja zainteresovano.
“Pa”, počinje ona nervozno, “recimo samo da je poslovni poznanik.”
“Misliš makro?” pitam ja, a onda počinje čudan deo razgovora.
“Pa”, ona opet zastaje pre nego što nastavi: “Hajde samo da ga nazovemo poslovnim poznanikom”, ona otpije malo pića. “On je rekao da je studirao na Harvardu ali… ja mu nisam poverovala.” Ona pogleda prvo u Tifani, pa onda u mene. Pošto oboje ćutimo nju to ohrabri da nastavi da priča i ona kreće dalje, zastajkujući. “On je imao jednog majmuna. A ja sam morala da gledam tog majmuna u… njegovom stanu.” Ona staje, pa opet počinje da priča monotonim glasom i da povremeno guta knedlu. “Ja sam želela da ceo dan gledam TV, jer nije bilo šta da se radi dok taj tip nije bio tu… i dok sam pokušavala da pazim na majmuna… ali sa majmunom… nešto nije bilo u redu.” Ona staje i duboko udahne. “Majmun bi gledao samo…” pa još jednom stane i gleda okolo dok joj se lice upitno skuplja kao da nije sigurna da li ovo treba da nam ispriča, da li mi, ja i ona druga kučka, treba da čujemo tu priču. Ja se pripremam za nešto šokantno, neko objašnjenje, neki trag. “Majmun bi gledao samo…” ona uzdiše pa neočekivano brzo priznaje: “…Šou Opre Vinfri i ništa drugo nije hteo da gleda. Taj tip je imao gomile kaseta tih emisija i sve ih je snimio zbog majmuna.” Ona sada molećivo gleda u mene kao da gubi pamet sada i ovde, u Ovenovom stanu i očekuje od mene šta, da to potvrdim? “Čak su i reklame bile izbrisane. Jednom sam pokušala da… promenim program, da prekinem jednu od kaseta… ako sam umesto toga htela da gledam neku sapunicu ili nešto slično… ali…” Ona ispija svoje piće do kraja i koluta očima, očigledno uznemirena ovom pričom, pa hrabro nastavlja. “Majmun bi tada vrištao na mene i umirio bi se samo kada bih mu ponovo uključila Opru.” Ona guta knedlu pa se nakašlje i izgleda kao da će da zaplače, ali to ipak ne čini. “I, znate, da ste samo probali da promenite program, taj majmun bi pokušao da vas ogrebe”, ogorčeno zaključuje i obavija se rukama i drhti, uzaludno pokušavajući da se ugreje.
Zavladala je tišina. Arktička, ledena, mrtva tišina. Svetlo koje iznad nas gori u stanu hladno je i električno. Dok stojim tu ja prvo pogledam Tori, pa onda onu drugu devojku, Tifani, koja izgleda kao da joj je muka.
Ja konačno progovaram, saplićući se o sopstvene reči: “Meni nije važno… da li ste živele… pristojnim životom… ili ne.”

  • Originalni naziv: American Psycho
  • Prevodilac: Miloš Arsić
  • Izdanje: 2
  • Godina: 2018
  • Jezik: Srpski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 130x200
  • Zemlja porijekla: Srbija
  • Stanje: Nova

Detalji

Patrik Bejtmen je lep, visokoobrazovan, inteligentan. Preko dana radi kao veoma uspješan biznismen na Vol Stritu. Međutim, njegove noći sasvim su drugačije. Tada se on pretvara u monstruoznog serijskog ubicu, koji svoje žrtve ubija na načine tako okrutne da zdravom razumu ostaju potpuno nedokučivi. Sa svojih 26 godina, on doživljava ostvarenje sopstvenog Američkog sna. Bret Iston Elis je već objavljivanjem svog prvog romana Manje od nule, stekao reputaciju enfant terrible-a američke književnosti, ali Američki psiho uzburkao je javnost toliko da je ovaj roman postao djelo oko kojeg su se najviše lomila koplja kritičara i čitalaca u poslednjih 20 godina. Prvi roman nakon mnogo godina koji dotiče neke teme svojstvene Dostojevskom… Elis pokazuje starijim piscima gde se nalaze kazaljke na satu. Norman Majler – Vanity Fair Sjajan roman. Ono što je Emerson rekao za genijalnost, da ona zapravo predstavlja povratak potisnutih misli, na potpuno izopačen način važi i za Američkog psiha. Izdavanje ove knjige pratila je tolika bura, da mi se čini da u istoriji američke književnosti nije bilo ničeg sličnog. Majkl Tolkin ODLOMAK UPOZORENJE: UKOLIKO VAS SCENE NASILJA I SEKSUALNIH ODNOSA UZNEMIRAVAJU, NEMOJTE DA ČITATE OVAJ ODLOMAK! Moje pojavljivanje na poslu u toku prethodnog meseca bilo je u najmanju ruku sporadično. Izgleda mi da mi je sada stalo samo da vežbam, dižem tegove i da rezervišem mesta u novim restoranima u kojima sam već bio, pa da ih onda otkazujem. Moj stan bazdi na trulo voće mada je u stvari taj smrad nastao od onoga što sam iščačkao iz Kristine glave i sipao u “Marco” staklenu činiju koja stoji na stočiću pored ulaza u stan. Sama glava stoji u uglu dnevne sobe ispod klavira prekrivena komadima mozga, prazna i bez očiju. Ja planiram da je koristim umesto bundeve za Noć veštica. Zbog strašnog smrada ja nameravam da za večerašnji mali randevu koristim stan Pola Ovena koji sam prvo dao da se očisti od prislušnih uređaja, ali kojih, na moje razočaranje, nije bilo. Jedna osoba s kojom razgovaram posredstvom mog advokata, obaveštava me da je Donald Kimbol, privatni detektiv, čuo da je Oven zaista u Londonu i da ga je neko dva puta primetio u holu hotela “Kleridžis”, pa onda jednom kod krojača u ulici Sevil Rou, kao i u jednom popularnom novom restoranu u Čelziju. Kimbol je otputovao tamo preksinoć što znači da više niko ne pazi na stan i da su ključevi koje sam ukrao od Ovena još upotrebljivi, pa sam tako posle ručka mogao tamo da odnesem alat (pneumatsku bušilicu, bocu sa kiselinom, pištolj za eksere, noževe, jedan “Bik” upaljač). Unajmljujem dve devojke iz poslovne pratnje u jednoj vrlo uglednoj, iako malo ljigavoj privatnoj agenciji čije usluge nikada pre nisam koristio i plaćam Ovenovom zlatnom Ameriken ekspres karticom koju, pošto sada svi misle da je Oven u Londonu, niko ne traži, iako to nije slučaj sa njegovom platinskom karticom. Šou Peti Vinters jutros je imao kao temu – dovoljno ironično, kako se meni učinilo – savete ledi Di o lepoti. Ponoć je. Razgovor koji vodim sa te dve devojke, obe vrlo mlade, lepe plavuše sa velikim sisama, vrlo je kratak pošto mi izuzetno teško pada da se ovako poremećen obuzdavam. “Vi živite u pravoj palati, gospodine”, kaže mi dečjim glasom jedna od njih, Tori, očarana tim smešnim Ovenovim stanom. “Pa ovo je prava palata.” Ja je iznervirano prostrelim pogledom: “Nije toliko lep.” Dok spravljam pića u Ovenovom vrlo dobro snabdevenom baru, ja im obema pomenem da radim u Vol Stritu, za “P&P”. Nijednu od njih to naročito ne zanima. Opet zatičem sebe kako čujem glas – jedne od njih dve – koja me pita da li je to prodavnica obuće. Tifani prelistava jedno izdanje časopisa “Džentlmens kvorterli” koje je staro tri meseca dok sedi na crnom kožnom kauču ispod razapete imitacije kravlje kože na zidu. Ona deluje zbunjeno, kao da joj nešto ili ništa nije jasno. Ja u sebi mislim nadaj se, kučko, samo se ti nadaj a onda moram sebi da priznam koliko me pali to što navodim ove devojke da se ponižavaju preda mnom za neku siću. Ja isto tako pominjem, pošto im sipam još jedno piće, da sam studirao na Harvardu i onda ih pitam: “Jeste li ikad čule za to?” Šokiran sam kada mi Tori odgovara: “Ja sam imala jednog poslovnog poznanika koji je rekao da je bio tamo”, ona glupo sleže ramenima. “Klijenta?” pitam ja zainteresovano. “Pa”, počinje ona nervozno, “recimo samo da je poslovni poznanik.” “Misliš makro?” pitam ja, a onda počinje čudan deo razgovora. “Pa”, ona opet zastaje pre nego što nastavi: “Hajde samo da ga nazovemo poslovnim poznanikom”, ona otpije malo pića. “On je rekao da je studirao na Harvardu ali… ja mu nisam poverovala.” Ona pogleda prvo u Tifani, pa onda u mene. Pošto oboje ćutimo nju to ohrabri da nastavi da priča i ona kreće dalje, zastajkujući. “On je imao jednog majmuna. A ja sam morala da gledam tog majmuna u… njegovom stanu.” Ona staje, pa opet počinje da priča monotonim glasom i da povremeno guta knedlu. “Ja sam želela da ceo dan gledam TV, jer nije bilo šta da se radi dok taj tip nije bio tu… i dok sam pokušavala da pazim na majmuna… ali sa majmunom… nešto nije bilo u redu.” Ona staje i duboko udahne. “Majmun bi gledao samo…” pa još jednom stane i gleda okolo dok joj se lice upitno skuplja kao da nije sigurna da li ovo treba da nam ispriča, da li mi, ja i ona druga kučka, treba da čujemo tu priču. Ja se pripremam za nešto šokantno, neko objašnjenje, neki trag. “Majmun bi gledao samo…” ona uzdiše pa neočekivano brzo priznaje: “…Šou Opre Vinfri i ništa drugo nije hteo da gleda. Taj tip je imao gomile kaseta tih emisija i sve ih je snimio zbog majmuna.” Ona sada molećivo gleda u mene kao da gubi pamet sada i ovde, u Ovenovom stanu i očekuje od mene šta, da to potvrdim? “Čak su i reklame bile izbrisane. Jednom sam pokušala da… promenim program, da prekinem jednu od kaseta… ako sam umesto toga htela da gledam neku sapunicu ili nešto slično… ali…” Ona ispija svoje piće do kraja i koluta očima, očigledno uznemirena ovom pričom, pa hrabro nastavlja. “Majmun bi tada vrištao na mene i umirio bi se samo kada bih mu ponovo uključila Opru.” Ona guta knedlu pa se nakašlje i izgleda kao da će da zaplače, ali to ipak ne čini. “I, znate, da ste samo probali da promenite program, taj majmun bi pokušao da vas ogrebe”, ogorčeno zaključuje i obavija se rukama i drhti, uzaludno pokušavajući da se ugreje. Zavladala je tišina. Arktička, ledena, mrtva tišina. Svetlo koje iznad nas gori u stanu hladno je i električno. Dok stojim tu ja prvo pogledam Tori, pa onda onu drugu devojku, Tifani, koja izgleda kao da joj je muka. Ja konačno progovaram, saplićući se o sopstvene reči: “Meni nije važno… da li ste živele… pristojnim životom… ili ne.”

Dodatne informacije

Izdavač Laguna
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter