Anđeoska poruka nade

Od autorice knjige Anđeli u mojoj kosi, irske mističarke Lorne Byrne. Lorna vidi anđele jasno kao što mi ostali vidimo ljude i razgovara s njima svakoga dana. U prijašnjim knjigama Lorna je govorila o svojem životu i o tome na koji su je način anđeli pripremali da poruku prenese svijetu. Ova knjiga prenosi njezinu poruku nade namijenjenu vama. Lorna piše o tome kako viđa anđele koji pomažu ljudima kada se osjećaju umornima, bespomoćnima, nevoljenima, kada misle da su loši roditelji, kada su financijski preopterećeni. U Anđeoskoj poruci nade na jednostavan način otkriva kako se obratiti anđelima za pomoć. Lorna Byrne tvrdi da vidi anđele i s njima razgovara još od najranijeg djetinjstva, od svojega rođenja u Irskoj 1953. godine. Vidi ih u tjelesnom obliku, jasno kao što mi ostali vidimo nekoga tko stoji ispred nas. Lorna neprestano viđa anđele, razgovara s njima i kaže: „Oni su oduvijek moji učitelji, moji prijatelji.“ Lorni su anđeli rekli da ne govori o tome što vidi. Nikome nije govorila o anđelima dok 2008. nije napisala knjigu Anđeli u mojoj kosi. Anđeli u mojoj kosi danas su međunarodna uspješnica prevedena na dvadeset i četiri jezika i objavljena u više od pedeset zemalja. I druga Lornina knjiga, Stube prema nebu, je međunarodna uspješnica. Anđeoska poruka nade Lornina je treća knjiga. Jedinstvena reakcija čitatelja Lornine poruke – neovisno o njihovoj religiji – jest da im Lorna vraća nadu, pomaže im da shvate da, koliko god se možda osjećali usamljenima, osim sebe uvijek imaju anđela čuvara. Lorna je udovica s četvero djece. Živi povučeno u ruralnom dijelu Irske. „Anđeo nade je zraka svjetla u našem životu. Pomaže nam da zadržimo svjetlo nade u sebi dokle god živimo“, rekao mi je anđeo. „Nada ima veliku ulogu u životu čovjeka. Nada nemoguće čini mogućim.“ Bilo mi je dvanaestak godina kada mi je to rekao jedan anđeo. Anđeo nade nije nalik nijednom drugom anđelu kojeg sam vidjela. Izgleda poput velikog plamena. Unutar toga vrlo žarkog plamena dopustili su mi da vidim nejasan ljudski lik muškog spola, prelijepe, očaravajuće, smaragdno zelene boje koji drži baklju – poput Olimpijskog plamena. Sjaj toga anđela nade razlikuje se od svih drugih anđela. Mislim da je to zbog toga što je to svjetlo unutar svjetla. Anđeo nade je golem, visok poput odraslog drveta. Kada ga ugledam, čini se da je uvijek vrlo daleko od mene. Zbog toga bi trebao izgledati malen, ali on je uvijek velik. To je vrlo čudno – kao da je vrlo udaljen, ali istovremeno neposredno ispred mene – ne mogu to bolje objasniti. Izgleda kao da se uvijek kreće, neprestano se osvrćući kako bi nježnim smiješkom ohrabrio onoga koga u tom trenutku predvodi. Na licu mu je izraz ljubavi i ohrabrenja. Lorne Byrne