Detalji
On je pobjedio narode, a ona je osvojila njega. Htio je da stvori novu civilizaciju, novi svijet, svijet feniksa koji se neprestano rađa iz sopstvenog pepela. Njegov život je pripadao galopu, vjetru, nepoznatim predjelima. U jednoj dalekoj zemlji, na vrhu jedne strme litice, čekala ga je jedna žena. Ona nije imala ni nakit, ni raskošnu odjeću. Nije nosila krunu. Sama je sijala. Aleksandar i Alestrija su se voljeli trideset šest lunarnih mjeseci. Aleksandar je otišao jednog proljećnog jutra. Alestrija se vratila sa mnom u stepu i izdiktirala mi je roman na jeziku ptica. Alestrija je nestala jednog jutra. Njen konj se vratio bez nje. Neobičan i očaravajući roman, napisan izrazito poetskim stilom, zbog čega podsjeća na dugu pjesmu u prozi ili nestvaran, neuhvatljiv san, u kome se orgije smjenjuju sa epskim bitkama, zavjere i izdaje sa strastvenim zagrljajima i pomamnim jahanjem kroz mongolsku stepu...
Autorka koristi istorijske činjenice samo kao grubi kostur oko koga plete raskošno platno protkano bujnom maštom i ličnim viđenjem dvije izuzetne ličnosti - makedonskog kralja i amazonske kraljice.