Aleksa Šantić: roman o pjesnikovom životu

Lešić Josip - Aleksa Šantić: roman o pjesnikovom životu Nije ništa bez ništa; proizilazi sve svojim uzrokom, i sve teži svojoj svrsi. Vrijeme je vječnost... Ljudi gube viječnost gubeći vrijeme. Žalost mi je u duši, i žalost mi je hrana duši. Pišem onako kako mi žalost govori da pišem. Ovo je plač. Opominjite se opće taštine, i srcem recite: Blago mrtvima! Mru ljudi, mre zverje, mru travke; vehne lijepo cvijeće i gine!... Mru i bogovi. Gle gorje na nebu gdje zvijezde tamne!... Gle mru i zvijezde!... Veleumni i prosti ljudi sliče: njima se istina otkriva; veleunmi ljudi je dokuče umom, a prosti srcem, ljubavlju. Srednji ljudi, nikakvi ljudi! domovina je mati a ne vijera