Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!



Slika knjizicaProizvoda u bazi

25.417

Facebook slicica

Katalog

Afrika - misija na crnom kontinentu

Afrika - misija na crnom kontinentu

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Miro Aščić


ISBN:

9789536926831

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

do 7 dana

Šifra:

K5867

Broj strana:

340

Težina:

680 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

42,24 KM
do 7 dana

Kategorije:

Sadržaj:

Objavljena već na Hrvatskoj televiziji, putopisna kazivanja novinara i snimatelja Mire Aščića ukoričena u knjizi „Afrika“ što je objavljuje varaždinska nakladnička kuća Stanek pravi su biser koji čitatelja osvaja onako kako je autora osvajao Crni kontinent.

Otputovavši na poziv hrvatskoga Misijskoga ureda u Kongo, Miro Aščić nije samo bilježio nego je i živio svoju Afriku pokušavajući iz dana u dan uhvatiti to srce bijede, neizmjerna prirodnoga bogatstva i jednako tolike neizmjerne boli i patnje stanovnika koje još pokoravaju velike, nekoć kolonijalne, a sada neokolonijalne sile.

Otisnuvši se u Kongo, Ruandu, Keniju, na Zanzibar, oboružan samo kamerom, Miro Aščić ne podastire nam u knjizi samo veliku upućenost u ono o čemu piše nego zadire u samo srce Afrike, kao da piše neki svoj pledoaje za napaćeni kontinent. No rečenice mu nisu patetične, nego izbrušene poput dijamanta što ga je pronašao u sebi snimajući ispirače zlata, slamove ili silovane djevojčice koje su utjehu našle u Misijskome uredu u kojem više od trideset godina djeluju sestre Mislava i Vedrana, njegove vodičice za prvoga putovanja u Afriku. On u Africi ne traži, za razliku od belgijskih, francuskih ili novovjekih američkih osvajača ono što bi uzeo, nego ono što bi dao. Neodoljivo se stoga nameće parafraza iz nastupnoga govora američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja koji je sugrađanima poručio da se ne pitaju što će im domovina dati, nego što će oni dati njoj.

Premda eksplicitno nigdje to nije rekao, autor će svakoga čitatelja ponukati da se zapita što može, poput maloga Tomislava iz jedne zagrebačke osnovne škole, koji je poslije emitiranja reportaža o Africi na HTV-u, ispraznio svoju kasicu prasicu da bi pomogao svome afričkome vršnjaku Kakuleu, učiniti za Afriku. U vrijeme kad su svjetla reflektora zbog Svjetskoga nogometnoga prvenstva okrenuta prema Južnoafričkoj Republici, milijuni ljudi u svijetu slikom će biti u Africi, no koliko će ih ondje biti srcem? Je li se doista išta promijenilo od zbivanja u romanu „Srce tame“ Josepha Conrada u kojem se kroz priču o upravitelju trgovačke postaje, gospodinu Kurtzu, opisuje trgovina slonovačom i gramzivost europskih kompanija, poput Mire Aščića zapitat će se svatko tko ne želi uzeti nego dati Africi. A Africi se mogu dati i stare tenisice kakve upravo skupljaju djeca u Hrvatskoj za svoje vršnjake, a može se Africi dati svoj život, kao što je to učinio fra Vjeko Ćurić, kojemu se u Ruandi dobro vratilo zlim.

Ispreplećući brojne dijaloge s različitim ljudima koje je susretao na Crnome kontinentu, s lirskim zapažanjima poput onoga da u Africi brzo nestaje boli i sve brzo blijedi, i bol, i patnja, i kajanje, a postoji samo sada u smiješku ljudi koji znaju da imaju smrtonosnu bolest sidu, ali ne prestaju se radovati životu ovome i ovdje, Miro Aščić vješto slaže svoj afrički mozaik kojem je poveznica želja da se shvati bol, patnja. Jer mnogi su od Afrike prije svega uzimali, poput slavnoga istraživača Davida Livingstonea, nobelovca Ernesta Hemingwaya koji je obožavao lov na lavove, do našega pustolova Dragutina Lermana, no malo ih je poput danske spisateljice Karen Blixen ili našega misionara Ćurića, davalo napaćenu kontinentu. Baš taj poziv na davanje, iskren, duboko proživljen, uz neospornu autorovu upućenost u ono o čemu piše, pri čemu je proučio brojne povijesne i geografske podatke i skladno ih uvrstio u knjigu ne zamarajući čitatelja jer je uvijek imao i živoga svjedoka afričke svakidašnjice, Miro Aščić iskazuje se kao vrstan reporter, novinar, književnik. Baš zato što nije pretenciozan, nego samozatajan, uspijeva nas uvjeriti, onako kako je njega uvjerila Afrika, da poslije ove knjige ni u našim životima ništa neće biti isto. Možda svi mi zajedno poželimo nešto učiniti za dijete koje samo zato što je rođeno u Africi nema budućnosti, za djevojčice koje su prisiljene na prostituciju i rađaju neželjenu djecu, za gladne i pothranjene, za brojne potrebite.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2010
  • Jezik: Hrvatski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 150x238
  • Zemlja porijekla: Hrvatska
  • Stanje: Nova

Detalji

Objavljena već na Hrvatskoj televiziji, putopisna kazivanja novinara i snimatelja Mire Aščića ukoričena u knjizi „Afrika“ što je objavljuje varaždinska nakladnička kuća Stanek pravi su biser koji čitatelja osvaja onako kako je autora osvajao Crni kontinent. Otputovavši na poziv hrvatskoga Misijskoga ureda u Kongo, Miro Aščić nije samo bilježio nego je i živio svoju Afriku pokušavajući iz dana u dan uhvatiti to srce bijede, neizmjerna prirodnoga bogatstva i jednako tolike neizmjerne boli i patnje stanovnika koje još pokoravaju velike, nekoć kolonijalne, a sada neokolonijalne sile. Otisnuvši se u Kongo, Ruandu, Keniju, na Zanzibar, oboružan samo kamerom, Miro Aščić ne podastire nam u knjizi samo veliku upućenost u ono o čemu piše nego zadire u samo srce Afrike, kao da piše neki svoj pledoaje za napaćeni kontinent. No rečenice mu nisu patetične, nego izbrušene poput dijamanta što ga je pronašao u sebi snimajući ispirače zlata, slamove ili silovane djevojčice koje su utjehu našle u Misijskome uredu u kojem više od trideset godina djeluju sestre Mislava i Vedrana, njegove vodičice za prvoga putovanja u Afriku. On u Africi ne traži, za razliku od belgijskih, francuskih ili novovjekih američkih osvajača ono što bi uzeo, nego ono što bi dao. Neodoljivo se stoga nameće parafraza iz nastupnoga govora američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja koji je sugrađanima poručio da se ne pitaju što će im domovina dati, nego što će oni dati njoj. Premda eksplicitno nigdje to nije rekao, autor će svakoga čitatelja ponukati da se zapita što može, poput maloga Tomislava iz jedne zagrebačke osnovne škole, koji je poslije emitiranja reportaža o Africi na HTV-u, ispraznio svoju kasicu prasicu da bi pomogao svome afričkome vršnjaku Kakuleu, učiniti za Afriku. U vrijeme kad su svjetla reflektora zbog Svjetskoga nogometnoga prvenstva okrenuta prema Južnoafričkoj Republici, milijuni ljudi u svijetu slikom će biti u Africi, no koliko će ih ondje biti srcem? Je li se doista išta promijenilo od zbivanja u romanu „Srce tame“ Josepha Conrada u kojem se kroz priču o upravitelju trgovačke postaje, gospodinu Kurtzu, opisuje trgovina slonovačom i gramzivost europskih kompanija, poput Mire Aščića zapitat će se svatko tko ne želi uzeti nego dati Africi. A Africi se mogu dati i stare tenisice kakve upravo skupljaju djeca u Hrvatskoj za svoje vršnjake, a može se Africi dati svoj život, kao što je to učinio fra Vjeko Ćurić, kojemu se u Ruandi dobro vratilo zlim. Ispreplećući brojne dijaloge s različitim ljudima koje je susretao na Crnome kontinentu, s lirskim zapažanjima poput onoga da u Africi brzo nestaje boli i sve brzo blijedi, i bol, i patnja, i kajanje, a postoji samo sada u smiješku ljudi koji znaju da imaju smrtonosnu bolest sidu, ali ne prestaju se radovati životu ovome i ovdje, Miro Aščić vješto slaže svoj afrički mozaik kojem je poveznica želja da se shvati bol, patnja. Jer mnogi su od Afrike prije svega uzimali, poput slavnoga istraživača Davida Livingstonea, nobelovca Ernesta Hemingwaya koji je obožavao lov na lavove, do našega pustolova Dragutina Lermana, no malo ih je poput danske spisateljice Karen Blixen ili našega misionara Ćurića, davalo napaćenu kontinentu. Baš taj poziv na davanje, iskren, duboko proživljen, uz neospornu autorovu upućenost u ono o čemu piše, pri čemu je proučio brojne povijesne i geografske podatke i skladno ih uvrstio u knjigu ne zamarajući čitatelja jer je uvijek imao i živoga svjedoka afričke svakidašnjice, Miro Aščić iskazuje se kao vrstan reporter, novinar, književnik. Baš zato što nije pretenciozan, nego samozatajan, uspijeva nas uvjeriti, onako kako je njega uvjerila Afrika, da poslije ove knjige ni u našim životima ništa neće biti isto. Možda svi mi zajedno poželimo nešto učiniti za dijete koje samo zato što je rođeno u Africi nema budućnosti, za djevojčice koje su prisiljene na prostituciju i rađaju neželjenu djecu, za gladne i pothranjene, za brojne potrebite.

Dodatne informacije

Izdavač Stanek
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter