Detalji
Zbirka zavičajne poezije. Sastoji se od dva poglavlja.
Svojevrsni poetski zapis o Hercegovini i Širokom Brijegu.
Šesta po redu zbirka Sanijele Matković.
Sanijela s ponosom pjeva Brijegu pod kojim se sanja, živi, rađa, umire, putuje, moli... Njeni stihovi dotjerani, istječu iz stabilne ljudske duše, kap po kap i slijevaju se i razlijevaju u duše onih žednih lijepe riječi. Dakle, riječ je o književnici za koju smatram da će s vremenskim odmakom još snažnije dobivati na važnosti u svijetu književnosti i izvan njega. Stihovi joj teku lagano i tvore pitke, istovremeno duboke i zaokružene pjesničke cjeline koje na čitatelja djeluju snažno i meditativno, osjećajući dah vremena. Autorica uočava uspone, padove, kao i životne kušnje. Njima ustrajno tka poetsko tkanje, unatoč topotu vremena, snažna duhom, ide naprijed k cilju. Originalnošću misli obraća se svemu onom što čovjeka na ovozemaljskom proputovanju čini dostojnim uvažavanja, življenja i postojanja. Uz čovjeka povezuje i prostor, točnije dom. Ljubeći i cijeneći taj Brijeg – svoj zavičaj, autorica ne bježi od šire zajednice, nego nudi način kako treba voljeti svijet i sve Božje darove koji nas okružuju.
Miljenka Koštro
U drugom djelu književnica se obraća Hercegovini. Opisuje njen nastanak iz kamena, iz krša, iz ničega, uspoređujući je s kolijevkom svjetlosti, jer ona to i jest. Nakon svih stradanja i nedaća koje su je zadesile, ona živi i živjet će dok je god žuljeva na rukama, dok je majki koje će rađati živote. No sve bi to bilo uzaludno bez molitve i vjere, a što nam iskreno donosi u pjesmi Molitva u sjenci svijeće
Sanijela nam slikajući na platnu svojim stihovima, donosi sve ono što je uistinu bitno u ovoj zemlji izrasloj iz kamena. Ovaj uradak Sanijele Matković je vrijedno književno, ali i povijesno djelo. Svojevrsni pečat Hercegovini, pečat Brijegu kojem je poklonila toliko ljubav,
Marija Lovrić