Šapućem ti kao svome sinu

Sine, kada ti dođem u dom, hoću da me ti poslužiš. Da mi prineseš vodu, kahvu. Da mi staviš jastuk iza leđa. Da me pitaš je li mi vruće, trebaš li otvoriti prozor. Da me ne pitaš jesam li gladna već da odmah o jelu misliš - ne da me zasitiš nego da me dočekaš kao sultaniju. Da mi pokažeš da ti je milo što sam došla iako sam ti udarila u san i prekinula popodnevnu dremku nakon posla. Iako si možda planirao otići s prijateljima na fudbal ili tenis. Hoću širok osmijeh, poljubac u čelo i ruku, hoću dug muhabet i gledanje pravo u oči. Ako si dobar muž, mudar i pametan, tvoja žena će letati sretna kao ptičica oko mene, oko nas, i odmijeniti tebe. No, to je do tebe, ne do nje i mene. Ako si dobar muž, tvoja žena će mi se obraćati s poštovanjem, uvažavanjem, srdačno i ljubazno. Ako si dobar muž, tvoja žena će mi se radovati, učiti djecu ko je nana, kako se nana selami, grli, kako se sjedi kraj nane, kako se ljubi ruka nani, kako se raduje kada se ide nani, kako obradovati nanu. Ako si dobar muž, tvoja žena će biti dobra snaha. A tek ako si dobar sin, možeš biti i dobar muž. Ja to shvatam, zato te danas odgajam da se sutra, kada ovo budeš čitao, kada se budeš oženio, prepoznaš i nasmiješiš, a ne da zaplačeš. Ja sam, sine, dužna podići kvalitet. A ono što je kvalitetno, odgojeno, temeljito, ahlakli, ono je dobro u svakoj ulozi – i kao sin, i kao muž, i kao otac, i kao kolega i komšija. Ja te, sine, vajam i oblikujem i dat ću te njoj da joj budeš dobar muž. Konačni rezultat mog mukotrpnog rada godinama, decenijama bit će pod vašim zajedničkim krovom. Koliko me ona bude poštovala toliko si ti dobar sin, dobar muž. Toliko si zaslužio, toliko si je svojim dobrom zadužio, toliko te voli... Šapućem ti kao svome sinu, Sara Sabri