Detalji
Emir Džambegović ovom knjigom, u značenjskom i idejnom smislu, gradi sliku jednog obrnutog kosmosa ili, slikovito, sliku jedne obrnute babilonske kule kao pjesničke slike sveopćeg društvenog rasula i dekadencije balkanskog i bosanskog fine d siecla. Rabeći vrlo suvremen verbalni jezički instrumentarij (reference na rock, suvremenu umjetnost, Czeslava Milosza...), Džambegović vlada jednim vrlo osebujnim i raznolikim registrom pjesničkih sredstava (slika, motiva, aspekata...) pa se tako njegova poezija doima vrlo unikatnom, vrlo samosvjesnom i - u suvremenom bosanskohercegovačkom pjesništvu, poprilično samosvojnom. U najboljim mjestima ona podsjeća, pritom ne gubeći na originalnosti, na najbolju angažiranu poeziju poljskih (katoličkih) pjesnika, prije svih na spomenutog Milosza ili, svojim buntovnim ironijama, na Herberta. Veze koje bi se mogle razviti ovakvom usporedbom koja nužno povlači religijski temelj subjektivne pjesničke akcije, mogle bi biti iznimno zanimljivo tlo za komparativnu usporedbu između slike svijeta na relaciji Poljska 60-ih, BiH 00-ih godina ali i pjesnički angažman u svijetu kodirano pogubljenih orijentira kojim vladaju elite.
Nedžad Ibrahimović
Dvanaest godina nakon njegove prve knjige poezije Emir Džambegović u zbirci Trg heroja nudi u mnogim formalnim i idejnim aspektima dorađenu i artikuliranu vlastitu poetiku. Ove pjesme govore o urbanome u procesu tranzicije. Bilo da se radi o religijskom odmaku od konzumerizma (...prijateljem ga nazivam/jer prezirem/hinjenu milosnost tehnologije...), komunikacijskom jazu između različitih kulturoloških modela (očito da njene smrznute/princes-krofne u prslucima,/pakiraju ljepotom grad/ u pokretnu modnu traku/ili ga pretvaraju/u fan-klub kosmopolitana…/ali šta hoće od mene? ) ili o neuspjelim suočavanjima sa neriješenim i nedoročenim traumama života u post-ratu (on šutnjom mozak odmara od politike i rata/sa glancdonirane klupe dobacuje/nena iskarirana i sa borama...) iz ove knjige nam se obraća nerijetko gorko razočaran ali uvijek zainteresiran, pažljiv i blagonaklon subjekt čiji se govor ne svodi na nabrajanje - niti na pokušaje izricanja Istina - ukoliko one nisu dokazivo subjektivne i, najčešće, u kreativnoj igri sa sumnjama koje i jesu njihova primarna tema. Najčešće je taj govor ironijski - te nam je u zbirci Trg heroja ponuđena najčešće vizura smirenog odmetnika, posmatrača, analitičara, vrlo često prezasićenog kontradiktornim zahtjevima komercijalizirane svakodnevice i začuđenog nad agresivnošću i pojednostavljivanjem njenih životnih modela.
Šejla Šehabović