Detalji
BOLEST ili još ponešto o piscu i njegovom djelu
Ja bih ipak više volio da najzad budem van poezije i proze, van namjere i obrazloženja.
(C.Milosz – Zapisano u rano jutro: Na Telegraf-aveniji)
Ecce poeta! Kako ste? Da, i ovaj porod trajao je dugo kao i prvi. Slabić kakav jesam, ne mogu ni pomisliti da nemam obilnu trpezu, novu košulju ili čarape, rupu za odmor, uredno plaćene račune i rate od kredita (koji guši, ali zbilja guši). Vihora u kojeg sjedam i odvrćem The vibes aint nothing but the vibes. Toplo, otvoreno žensko tijelo pokraj sebe. Sve ono što mali čovjek priželjkuje u svome skromnom i kratkom životu. Stoga porađanje toliko traje, stoga je tako bolno i mučno. Puno zdrobljenih dana, sukrvice, izgubljenih sati u ništavnim poslovima, bjesomučnoj potrazi.
Tu je i intenzivna apstinencijska kriza koja je trajala čitavu godinu, a da li je završena, ne znam. Odvikavanje traje, boje se vraćaju, otvaraju se sjećanja, pa se ponekad iznenadim kamo su bila zatrpana: bolest posustaje - pojavljuju se znači, događaji, lica za koja mišljah da su bespovratno izgubljena.