Detalji
Poezija Ivone Jukić sličnija je snovima, tačnije bajkama. U njenoj poeziji možemo zamisliti razigrane vile na obali gorskog jezera. Ako se udubimo, moći ćemo čuti i njihov grleni smijeh... ili pak zamisliti staru kuću na obali rijeke u kojoj boravi dobri duh... koja će jednom spojiti neke dobre duše.
Ivona Jukić poigrava se poezijom i onog trena kad slučajno i pomislite da je anđeoski, vilinski bestjelesna, nedodirljiva, ona će pokazati upravo da je živa od krvi, mesa, osjećaja... I da te osjecaje nije zakopala u gorskom jezeru pored kojeg plešu vile. Ona se razigrava i utapa da bi izronila uvijek iznova i onda nas povukla sa sobom. ( Nermina Omerbegović)