Detalji
Hoćemo li jednog dana moći da prolazimo kroz zidove? Pravimo svemirske brodove koji će putovati brže od svjetlosti? Čitamo misli drugih ljudi? Postanemo nevidljivi? Pomjeramo predmete snagom svog uma? U trenu prenesemo naša tijela kroz svemir? Ta pitanja fascinirala su me još od malih nogu.
Poput mnogih fizičara, kako sam odrastao, opčinjavala me je mogućnost putovanja kroz vrijeme, pištolji na zrake, polja sila, paralelni svemiri i slične stvari. Magija, fantazija, naučna fantastika bile su gigantsko igralište za moju maštu. Pobudile su moju ljubav prema nemogućem koja će trajati doživotno.
Sjećam se da sam gledao reprizu stare televizijske serije Fleš Gordon. Svake subote prilijepio bih se za televizor, diveći se avanturama Fleša, doktora Zarkova i Dejl Arden i zasjenjujućem nizu futurističkih tehnoloških čuda: raketama, štitovima nevidljivosti, pištoljima na zrake i gradovima na nebu. Nisam propustio nijednu epizodu. Taj program otvorio mi je vrata potpuno novog svijeta. Ushićivala me je pomisao na putovanje raketom na tuđinsku planetu i istraživanje nepoznatog okruženja. Privučen u orbitu tih fantastičnih pronalazaka, znao sam da mi je sudbina povezana sa čudima nauke nagoviještenim u seriji.