Detalji
Pažljivim čitanjem teško se odlučiti u koju od uobičajenih kategorija tekst: Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja pripada: je li to poveći esej, ili zbirka eseja, povijesna rasprava, svojevrsna sociološka studija ili studija psihologije grupe i ljudskih naravi ili je naprosto kronika događanja koje vrvi beščašćem. Nisam pozvan da klasificiram u koju vrstu literarne produkcije ovaj tekst Dragana Markovine pripada. Ali sam kao znatiželjan i angažirani čitalac bio iznenađen aktualnošću i kompozicijom teksta: usporedno prikazati dva geografski (ali i po mentalitetu, po demografskom sastavu, lingvistički i kulturom) ne naročito udaljena grada, koja imaju toliko zajedničkog i toliko različitog iskustva u svojoj historiji, i navesti primjere koji upečatljivo iskazuju promjene viđenja svoje vlastite historije. U isto vrijeme Dragan Markovina pokazuje kako su te promjene viđenja vlastite historije samo specifična refleksija društvenih promjena unutar formacija (državno-političkih) u kojima su se Split i Mostar nalazili.
Aktualnost i/ili historičnost? Iako se uzima da se ta dva uvida u društvena događanja načelno razlikuju (podsjećam samo na tezu o vremenskoj distanci kao uvjetu prosuđivanja), ipak mi se čini da je Dragan Markovina u velikoj mjeri i vrlo uspješno tu dilemu razriješio. Težište razmatranja su društvene perturbacije od 1990. do najnovijeg vremena, do naših dana, ali Dragan Markovina s pravom i vješto ukazuje na burno razdoblje od stotinupedeset godina, i događanja u tom periodu, koja su bila podloga za promjene viđenja vlastite historije u oba spomenuta grada, u Splitu i u Mostaru. Stoga autor Markovina odabrane, prikazane i analizirane fenomene 1990-ih s pravom promatra kao dio spomenutog burnog razdoblja.