Detalji
Nagrada književnog natječaja Naklade ZORO za najbolju knjigu neobjavljenih priča za 2006. godinu.
. . .Spavaš li, amidža?
Tek je prešao pedesetu, a na dušeku se odmara dugo, kao rudar u nedjelju. Trbuh mu se poput poluprazne mješavine sira razlio preko kukova i, dok hrče, talambasa se kao more iza motornog čamca.
Amidža ima malu, od trafike prepravljenu zelenaru, i sretan je kao da je, u najmanju ruku, vlasnik hotela Ritz. Jer njemu dolaze mirišljave dame sa Marindvora po ananaese, kivi i banane. Mudra je to glava; shvatila na vrijeme šta dame u šanel kompletićima vole, pa je prvi u Sarajevu sa takvom ponudom. One se naginju nad holandeze sa ananasima, dekoltei se rastvaraju, a napete grudi provaljuju platno kao voda zemljanu branu.
Amidža radi nekoliko radnji istovremeno: oči drži na dekolteu, zdepastim prstima izabire najveći i najmirišljaviji komad voća i, kobajagi nehotice, dotice duge, crveno nalakirane nokte. Onda priča o ananasovim palmama i tome kako je njegov komšija, koji je ubio i odležao čovjeka, donio svojoj zeni plod ananasa, a ona ga stavila u saksiju i do one ćube zatrpala zemljom, pa sve išla po komšiluku i govorila: vidi sto mi je čoek kupio cvijet. A kad kompletić ne povjeruje u priču, nagne mu se njezno na rame, udahne duboko parfem iza uha, i kaže:Gospođo, to možda nije istina, ali da ste vi mirisniji i sočniji od ananasa - jeste..
Priča koju je ispričao tačna je, Amidža, međutim, ne haje hoće li kompletić u nju povjerovati ili ne. Njemu je i ovako dobro, pa zadovoljno bohti na krevetu. . .