Sabrane pjesme

Konstantin Kavafi jedan je od najvećih svjetskih pjesnika modernog doba. U njegovom opsegom malom djelu nema slabe pjesme. Niko ljepše od Kavafija nije pjevao o svom gradu, o bilo kojem gradu. Grčki pjesnik. Osim boravka u Engleskoj za vrijeme školovanja, te nekoliko godina u Carigradu, odakle mu je obitelj vodila porijeklo, cijeli je život proveo u Aleksandriji, uglavnom kao službenik. Odlično je poznavao englesku i druge evropske književnosti (francusku, njemačku, talijansku). Zazirao je od javnosti i bio krajnje samokritičan, pa je svoje pjesme slao prijateljima i objavljivao samo u časopisima ili u malotiražnim privatnim izdanjima. Iako je među znalcima i za života bio cijenjen i prevođen, tek nakon smrti i objavljivanja sabranih pjesama (Poiemata, 1935) Kavafi je općenito prepoznat kao pjesnik jedinstvenoga glasa u cjelokupnoj poeziji novogrčkoga jezika, i jedan od najizvornijih modernih pjesnika uopće. Služeći se istovremeno pučkim grčkim govorom i vlastitim amalgamom novoga i klasičnog grčkog jezika, unoseći u poeziju izrazite prozne elemente i razbijajući uvriježene metričke i poetičke kanone, Kavafi je stvorio vlastiti pjesnički jezik, u isto vrijeme potpuno otvoren i komunikativan, a sposoban za izražavanje najsuptilnijih metafizičkih slutnji. Kavafijeva poezija prevođena je na sve evropske jezike, od najeminentnijih svjetskih pjesnika i pisaca. Prvi i dosad jedini cjelovit prijevod Kavafijevoga pjesničkog opusa na nekom od štokavskih književnih jezika napravio je Slobodan Blagojević (prvo izdanje: Svjetlost, edicija Svjetski pjesnici, Sarajevo 1988).