Detalji
Većina ideja za priče nastale su negdje u prirodi, na šetnji ili na moru. Problem je bio u tome što te ideje ili gotovo potpune priče nisu odmah zapisane. Od nastanka priče u pameti do njenog zapisivanja nekada je prošlo i više sedmica, a to vam je kao da uberete svježu salatu a jedete ju nakon nekoliko dana.
Pojedine priče su sastavljene od fragmenata starih priča ili povijesnih događaja koji su se stvarno dogodili ili su se vjerojatno ovako trebali dogoditi. To je slično kao kad arheolozi pronađu djeliće prastare ljudske lubanje i na temelju toga konstruiraju cijeli kostur ili od nekoliko fragmenata antikne amfore sastave cijelu amforu.
Ove priče iako opisuju uglavnom prošlost svakako imaju i svoju poruku za sadašnjost, barem za sve one koji razmišljaju kao pripovijedač.
Većina priča se odnosi na samostan i Gospino svetište na Visovcu. Bio sam tri i po godine visovački gvardijan. Ta služba, pored redovite molitve, znači voditi brigu o svemu i svačemu: od nabave svakodnevnih živežnih namirnica do rješavanja odnosa među radnicima, od organiziranja hodočašća i primanja turista do priprema susreta sa župnicima samostanskog okružja. Zatim je trebalo uređivati odnos prema Nacionalnom parku kojega smo mi središte, popravljati brodove, automobile i zgrade, čuvati kulturno blago itd. Ipak sam nalazio ponešto slobodnog vremena, osobito navečer kada sam mogao šetati po otoku i motriti divnu prirodu: stabla, vodu, nebo, kretanje sunca, mjeseca i zvijezda, slušati šum vjetova i valova, prolaziti pored i iznad grobova naših prethodnika. Mogao sam u tišini razgovarati s Bogom, svetima i pokojnima, o sadašnjosti i vječnosti, o materijalnom i duhovnom svijetu. U takvim trenucima su mi padale na pamet misli i priče koje sam odlučio napisati najviše zato da bih zadržao dio te doživljene stvarnosti na tom čarobnom otočiću.
Zatim sam primio službu župnika u maloj župi Banjevci kod Stankovaca gdje sam imao više slobodnog vremena pa sam nastavio pisati nove priče što bi mi padale na pamet. Neke od tih priča preuzimaju ulogu kakvu su imali tzv. apokrifni spisi u svetopisamskoj predaji. Apokrifi su donosili one događaje koji nisu zapisani u kanonskim knjigama sv. Pisma, a koji su se, logično razmišljajući, trebali dogoditi. Tako te priče opisuju događaje ili iznose razmišljanja kakva ne nalazimo u našim službenim teološkim ili povijesnim knjigama, a čini se logično da su se mogli i trebali tako dogoditi.
Dio ovdje opisanih događaja se stvarno dogodio, dio njih se vjerojatno dogodio ovako kako je opisano a dio se dogodio samo u mojoj mašti, osobito se to odnosi na priče o susretima s duhovnim ili mitskim bićima ili s pokojnicima. Susret s njima bio je samo u mojim mislima (a i to je neki susret!). To sam naveo u prvom licu jednine radi lakšeg pričanja i da pokažem kako su kazivatelji priča u mom djetinjstvu govorili tako kao da su sve osobno doživjeli. Ipak sam u svakoj priči htio dati neku poruku ili dokučiti neku tajnu. Postoje razna tumačenja svarnosti kao što je znanstveno i iskustveno, ali i filozofsko, mitsko i religiozno. Sve su to pokušaji razumijevanja stvarnosti i tajna koje se u njoj kriju. Nije istina samo ono što se materijalno dogodilo i što se može eksperimentalno dokazati.
U priče sam nastojao unijeti i malo ironije i humora jer su priče pored pouke uvijek imale i zabavni karakter za slušatelje i čitatelje. Pojedine priče sadržavaju i kritiku nekih ustaljenih običaja i mišljenja pa i onih teoloških ili moralnih. U njima su uneseni naravno i neki moji autobiografski elementi ili dio moga misaonog pogleda na materijalni i duhovni svijet.
Prvo sam sve priče zapisivao onako „za svoju dušu”, nisam mislio da ću ih ikada objelodaniti. Bojao sam se da bi ljudi, osobito moji fratri, krivo shvatili moja „čudna” razmišljanja ili me zbog nedovoljne književne i sadržajne vrijednosti priča ismijavali. Kad sam ove priče pokazao svom prijatelju prof. Ivanu Bekavcu Basiću, rekao mi je da bi bilo dobro izdati ih u jednoj knjizi jer imaju svoju vrijednost. Pri uređivanju ove knjige uložio je mnogo truda i vremena. Zahvaljujem mu da će ova knjiga ugledati svjetlo dana.
Ove priče posvećujem Gospi Visovačkoj i fratrima čuvarima njenog svetišta.