Detalji
Zadnja knjiga, Prigodne prisile, sabira cjelokupno poetsko stvaralaštvo ovog autora u zadnjih deset godina.
Ličina je medu prvima uveo imažinistički postupak u našu poeziju (ako uzmemo u obzir da su prve zbirke Mehmedinovića, Z. Sarajlića i Jergovića objavljene znatno kasnije). Njegove rane pjesme najčešće su date u nizovima čulno napetih preciznih slika kroz koje se traga za onom znakovnošću koja će izraziti čitav jedan emocionalno-misaoni kompleks, uz vješto korištenje govornog jezika koji je tu u funkciji objektivnog korelativa. Međutim, njegova slikovnost nikada nije iscrpljena u površinskoj datosti iskustvenog već gotovo uvijek posjeduje onu dublju, metaforičku, simboličku dimenziju. Tako u pjesmi Sjenka krv koja se sliva ispod nogu kasapina čini ljudsku sjenku stvarnom. U proljećnom snijegu koji kopni čistine se crne - kao ljudi. Takva je i slika voćki koje prisilno zru prskane pesticidima i hemikalijama. Ili u jednom mutnom snoviđenju kada mrtvi kuljaju na šaht. U njegovim slikama osjećanje misli, a misao osjeća:
Opažaš njivu kako diše
Kroz raspadnuto
Meso bližnjih,
Taj behar u prvom cvatu
Kako im duše vješto prikriva...
Proizvoda u bazi
