Priče iz bosanskog apsurdistana

Priče iz bosanskog apsurdistana naslov je, koji je provokativan kao i Gilgameš koji je tražio besnrtnost, odmah na startu zaintrigira maštu čitatelja. Tema kojom se H. Hamzabegović bavi u Pričama iz bosanskog apsurdistana jest prijeratno, ratno i poslijeratno vrijeme u BiH, i tema kao takva, da sada je obrađivana u mnogim literalnim uspjelim i manje uspjelim pokušajima. Prije čitanja ove ratne knjige, čak se može i pomisliti da je tema, u književnom smislu - demode. Ali nije, Hamzabegović je čak i ovoj toliko rabljenoj temi, okrenuo kut, totalno, za 360 stupnjeva. On ratna stradanja i ratne strahote nije opisao neposredno, nema nikakvih bitaka, nema herojskih podviga, nema masovnog stradanja. Hanzabegović je bosanski rat, agresiju, masovna stradanja opisao kroz svoje likove, kroz obične ljude koji pravi rat nisu ni vidjeli iz bliza. O ratu u Pričama iz bosanskog apsurdistana govore ljudi gastarbajteri, izbjeglice, oni koje je rat izbacio iz epicentra dešavanja, što je mora se priznati, veoma neobičan, pa čak i jedinstven kut gledanja. Vrlo zanimljivo, i nadasve, vrlo smjelo.