Detalji
Zbirka Njih tri je prije svega konglomerat čistih emocija, „direktna poezija“ kako je govorio Eliot. Marko Vešović u prozno poetskoj zbirci Njih tri nastoji kroz ono što on najbolje umije, a to je književnost, zaokružiti narativ svog života i svoje ličnosti. Djelo ne predstavlja samo životni prozno poetski ciklus ovog velikog pjesnika južnoslavenskih prostora, već i neku vrstu autorefleksije kroz tri najznačanije osobe u njegovom životu: majku Darinku koja za njega predstavlja, kako i sam kaže „stožer svijeta“, odnosno sve najbolje što je rodno mjesto - Crna Gora nekada bila; suprugu Gordanu, koja je bila svetionik i jedina vodilja u pjesnikovom životu i kćer Ivanu. Zbog toga ovo djelo predstavlja pjesničko poniranje u sebe, preispitivanje svakog mogućeg aspekta sebe i drugog koji je uticao na stvaranje jednog kosmosa koji jeste Ja.
Glavninu zbirke čine ciklusi Život sa Godranom i Život bez Gordane, pjesme i autobiografska priča od časa kada su njene oči postale njegov dom, života u opkoljenom Sarajevu, rođenje njihove kćerke Ivane, do Gordanine smrti. To je zasigurno, makar onoliko koliko ja znam, još od Dante, jedna od najekspresivnijih i najljubavnijih posveta ženi kao muzi i saputnici. Za pjesnika, Marka Vešovića, ljubav je instrument spoznaje, pa zbog toga zbirka Njih tri predstavlja komentar na sva životna iskustva i patnje zbog gubitka voljenih i dragih osoba. Život bez Gordane je ciklus pjesama u kojima pjesnik život bez voljene opisuje sintagmom „beznjenica“ iz stihova Laze Kostića. To je antagonizam za pakao, u kojem mu odzvanja jedan od najstrašniji pripjeva u svjetskoj književnosti, ponavljanje iz Poove pjesme: „nikadviše“. Vešovićeva poezija posvećena Gordani je stoga vjera u ljubav, u pisanje i poeziju koja predstavlja šaputanje duša i neku vrstu ovjekovječenja njihove ljubavi. Stih Radomira Konstantinovića „kreće se od početka, od dijeteta“ koji Vešović navodi u proznim ciklusima Život sa Gordanom objašnjava njegov pjesnički svjetonazor i ideju o pjesniku kao stalnom dijetetu koje neprestano odbija da odraste, sve do onog trenutka dok ne izgubi svoju voljenu i život ga natjera da spozna samog sebe. Shodno tome Konstantinovićev stih osvjetljava svaki aspekt njegove monogostruke ličnosti: i pjesnika, i sin, i supruga, i oca, i prijatelja.
Književnost je, paradoksalno, najprivatnija mogućnost da se baviš sobom. Ona je pokušaj da se na osnovu pisanja i pričanja pokuša objasniti život i svi njegovi aspekti. Sa druge strane, poezija podrazumijeva ogoljavanje sebe i vlastitih emocija pred svijetom i drugim. To je ispovijest natopljena čistim emocijama i istinom. I baš takva je poezija Marka Vesovića, vječitog dječaka čije je srce vozić i dječija igračka koja se suprostavlja postavljanju razuma na pijedestal tijela kako nam nameće Zapadnoevropska kultura. Zbirka Njih tri nam pokazuje da se naše Ja zrcali u svima onima koje na svom životnom putu sretnemo, te da je ljubav jedina vodilja i radost u ovom životu. Ovo je prije svega dijalog sa drugim koji je zaslužan za sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti. Zbog toga sve tri ciklusa O Darinki, O Gordani i O Ivani temelje se i na dijalogu pjesnika sa piscima i pjesnicima iz svjetske i domaće književnosti, pa čak i sa stihovima iz sopstvenog pjesničkog opusa. Takav dijalog vidljiv je iz ciklusa Život sa Gordanom koji su svojevrsna autobiografskih priča Marka Vešovića. To je ogoljena istina o samom sebi, u kojoj književnik ponekad kopajući i prekoravajući samog sebe zbog pojedinih događaja u svom životu, ogrebe i nekog drugoga, ali sve to u svrhu prikazivanja života onakvog kakav on zaista jeste u svim njegovim nijansama.
Emina Isić