Mentalne mape

Četrdeset priča koje slijede, odgovori su pisca Željka Maurovića na pitanja koja postavlja svaki pisac: gdje smo, zašto smo tu, što nam ide na jetra, u čemu nalazimo sitna zadovoljstva, i što bi bilo kad bi bilo. Katkad je na pitanje zgodnije odgovoriti i protupitanjem. Jer, ne-znanje je idealno opravdanje za ne-činjenje, i toliko se u ljudskoj povijesti nataložilo posljedica ljudske inertnosti, da čisto zgodnim biva prebirati po alternativnim mogućnostima. Dok generali, kraljevi i direktori vladaju sa svojih prijestolja, mase njihovih podanika proživljavaju u svojim ljušturama cijele male povijesti, nedokučive inertnim umovima tih ionako nedohvatnih autoriteta. Ove su priče, dakle, pripovijesti o podanicima, o nevidljivim stvorovima čija djelovanja ni u čemu neće utjecati na promjenu tijeka ljudske povijesti. Radnici, šljakeri, penzioneri, adolescenti, sponzoruše, šoferi, starci, pisci, voajeri, preljubnici, turisti, navijači, pijanci, ridikuli, birokrati, luđaci, mesari, konobari, nečije žene, kartodrapci, knjigoljupci, slučajni prolaznici, to su najčešći junaci ovih priča, a ako im se povremeno pridruži i poneki uzor iz povijesti, kulture, književnosti i stripa, pa makar i neki zaboravljeni kameni kip, tim bolje po priču.