Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.024

Facebook slicica

Katalog

Mati Pirinča

Mati Pirinča

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Rani Manika


ISBN:

86-7436-150-1

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

rasprodano

Šifra:

N0105

Broj strana:

454

Težina:

574 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

29,00 KM
rasprodano

Kategorije:

Sadržaj:

Sa četrnaest godina Lakšmi napušta rodni Cejlon i putuje u daleku Malaju da bi se udala za znatno starijeg čoveka. Namamljena obećanim bogatstvom i lagodnim životom, otkriva da je stvarnost podeljena s Ajom unekoliko drugačija.

Pre nego što napuni devetnaest leta, Lakšmi svake godine donosi na svet po jedno dete i, uprkos svojoj mladosti, postaje stroga materinska ličnost. Vatrene ambicije razgorene izneverenim nadama provlače se kroz odnos sa svakim od šestoro njene međusobno veoma različite dece, dok porodične veze postaju sve napetije zbog ličnih i društvenih zategnutosti. Snagom volje Lakšmi preživljava košmar japanske okupacije – ali ne prolazi bez ozleda. Duboke ožiljke kojima je porodica obeležena, njeni članovi prenose i na sledeće pokolenje.

Sve do Lakšmine praunuke Niše, koja iznova slaže deliće mozaika svoje porodične istorije, zaveštanje koje je ostavila Mati pirinča neće uroditi plodovima.

Mati pirinča je retkost među pripovedačkim delima. Preneće čitaoca u jedno drugo vreme, na jedno drugo mesto, u nemilosrdni svet egzotične lepote, gde sitna životna zadovoljstva moraju da nadoknade njegove nezamislive užase. Stilom poetična, a domašajem opsežna, ova priča ispričana je sa živopisnošću koja ume da vas progoni, i koja omogućuje da kroz odškrinuta vrata provirite u drugačiji svet, čudan, a ipak prisan po temama i preispitivanjima.

Na kolenima svog ujaka, trgovca mangom, prvi put sam čula za čudesne skupljače ptičjih gnezda u dalekoj zemlji zvanoj Malaja. Bez baklji, smelo se penju uz uznjihane bambusove motke na visinu od stotinu metara da bi dosegli svodove planinskih pećina. Pod motrenjem duhova ljudi koji su se sunovratili u svoju smrt, posežu oni sa svojih opasnih uporišta da ukradu poslasticu za bogate sladokusce – gnezdo od ptičje pljuvačke. U užasnoj tmini čak ni same reči strah, pad ili krv ne smeju se nikad izustiti, jer njihov odjek mami zle duhe. Jedini prijatelji skupljača gnezda su bambusove motke koje nose njihovu težinu. Pre nego što načine prve kretnje, muškarci kucnu bambus blago, i uzdahne li s tugom, odustaju smesta.
Ujak mi je rekao da mi je srce bambus i postupam li s njim nežno i slušam li njegovu pesmu, najviše, najveće gnezdo biće moje.
Lakšmi

ODLOMAK
Lakšmi

Rođena sam na Cejlonu 1916, u doba kad su duhovi išli zemljom kao ljudi. Pre no što su ih nemili blesak elektrike i huka civilizacije rasplašili i saterali u skrivena srca šuma. Nastanjivali su sveže plavozelene sene ogromnih drveta. Mogla si da posegneš u taj pegani mir i gotovo osetiš njihovo tiho, žestoko prisustvo, njihovu čežnju za telesnim obličjem. Ako bi nas u prolasku džunglom opsela nužda da olakšamo sebi, izrekli bismo molitvu i zatražili njihovo dopuštenje pre nego što bismo ozledili zemlju, jer ih je bilo lako uvrediti. Narušena osama bila im je izgovor da zaposednu uljeza. I koračaju njegovim stopalima.
Mati je pričala da je njenu sestru jednom odmamio i zaposeo takav jedan duh. Poslali su po svetog čoveka, dva sela dalje, da ga istera. Kao svedočanstvo svojih strahovitih moći čovek je oko vrata nosio niske upletene od čudnih perli i osušenog korenja. Prosti seljani okupili su se oko njega kao prsten ljudske znatiželje. Da istera duha, stao je da tuče moju tetku dugim tankim štapom, sve vreme ponavljajući: „Šta želiš?“ Ispunio je mirno selo njenim prestravljenim kricima, ali je, nepotresen, i dalje udarao po njenom sirotom telu sve dok ga nije isprugao krvavim curkovima.
„Ubićeš je“, zajaukala je moja baka, dok su je tri zgranute i užasom opčinjene žene zadržavale. Ne obraćajući na nju pažnju, sveti čovek je dodirivao modrosiv ožiljak što mu je nagrđivao lice celom dužinom i odlučnim koracima kružio sasvim blizu oko šćućurene devojke, neprekidno pitajući mračnim šapatom: „Šta želiš?“ Dok nije povikala visokim krikom da želi voćku. „Voćku? Kakvu voćku?“ – pitao je strogo, zastajući pred razjecanom devojkom.
Nenadano se desi zapanjujući preobražaj. Sitno lice pogleda u njega prepredeno, i možda je bio i mehurić ludila u cerenju koje joj je polako i s neopisivom razvratnošću raskrečilo usne. Plaho, ona pokaza svoju mlađu sestru, moju majku. „Ovu voćku ja želim“, reče, nedvosmisleno muškim glasom.
Prosti seljani se složno zagrcnuše, preneraženi i zatečeni. Ne treba ni reći da visoki čovek nije dao moju majku duhu, jer ona je bila očeva ljubimica. Zloduh je morao da se zadovolji s pet presečenih limunova koje su mu bacili u lice, žarećim škropljenjem posvećenom vodicom i zagušujućom količinom mirte...



Na kolenima svog ujaka, trgovca mangom, prvi put sam čula za čudesne skupljače ptičjih gnezda u dalekoj zemlji zvanoj Malaja. Bez baklji, smelo se penju uz uznjihane bambusove motke na visinu od stotinu metara da bi dosegli svodove planinskih pećina. Pod motrenjem duhova ljudi koji su se sunovratili u svoju smrt, posežu oni sa svojih opasnih uporišta da ukradu poslasticu za bogate sladokusce – gnezdo od ptičje pljuvačke. U užasnoj tmini čak ni same reči strah, pad ili krv ne smeju se nikad izustiti, jer njihov odjek mami zle duhe. Jedini prijatelji skupljača gnezda su bambusove motke koje nose njihovu težinu. Pre nego što načine prve kretnje, muškarci kucnu bambus blago, i uzdahne li s tugom, odustaju smesta. Ujak mi je rekao da mi je srce bambus i postupam li s njim nežno i slušam li njegovu pesmu, najviše, najveće gnezdo biće moje. Lakšmi

  • Prevodilac: Tatjana Bižić
  • Izdanje: 1
  • Godina: 2004
  • Jezik: Srpski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 130x200
  • Zemlja porijekla: Srbija
  • Stanje: Nova

Detalji

Sa četrnaest godina Lakšmi napušta rodni Cejlon i putuje u daleku Malaju da bi se udala za znatno starijeg čoveka. Namamljena obećanim bogatstvom i lagodnim životom, otkriva da je stvarnost podeljena s Ajom unekoliko drugačija. Pre nego što napuni devetnaest leta, Lakšmi svake godine donosi na svet po jedno dete i, uprkos svojoj mladosti, postaje stroga materinska ličnost. Vatrene ambicije razgorene izneverenim nadama provlače se kroz odnos sa svakim od šestoro njene međusobno veoma različite dece, dok porodične veze postaju sve napetije zbog ličnih i društvenih zategnutosti. Snagom volje Lakšmi preživljava košmar japanske okupacije – ali ne prolazi bez ozleda. Duboke ožiljke kojima je porodica obeležena, njeni članovi prenose i na sledeće pokolenje. Sve do Lakšmine praunuke Niše, koja iznova slaže deliće mozaika svoje porodične istorije, zaveštanje koje je ostavila Mati pirinča neće uroditi plodovima. Mati pirinča je retkost među pripovedačkim delima. Preneće čitaoca u jedno drugo vreme, na jedno drugo mesto, u nemilosrdni svet egzotične lepote, gde sitna životna zadovoljstva moraju da nadoknade njegove nezamislive užase. Stilom poetična, a domašajem opsežna, ova priča ispričana je sa živopisnošću koja ume da vas progoni, i koja omogućuje da kroz odškrinuta vrata provirite u drugačiji svet, čudan, a ipak prisan po temama i preispitivanjima. Na kolenima svog ujaka, trgovca mangom, prvi put sam čula za čudesne skupljače ptičjih gnezda u dalekoj zemlji zvanoj Malaja. Bez baklji, smelo se penju uz uznjihane bambusove motke na visinu od stotinu metara da bi dosegli svodove planinskih pećina. Pod motrenjem duhova ljudi koji su se sunovratili u svoju smrt, posežu oni sa svojih opasnih uporišta da ukradu poslasticu za bogate sladokusce – gnezdo od ptičje pljuvačke. U užasnoj tmini čak ni same reči strah, pad ili krv ne smeju se nikad izustiti, jer njihov odjek mami zle duhe. Jedini prijatelji skupljača gnezda su bambusove motke koje nose njihovu težinu. Pre nego što načine prve kretnje, muškarci kucnu bambus blago, i uzdahne li s tugom, odustaju smesta. Ujak mi je rekao da mi je srce bambus i postupam li s njim nežno i slušam li njegovu pesmu, najviše, najveće gnezdo biće moje. Lakšmi ODLOMAK Lakšmi Rođena sam na Cejlonu 1916, u doba kad su duhovi išli zemljom kao ljudi. Pre no što su ih nemili blesak elektrike i huka civilizacije rasplašili i saterali u skrivena srca šuma. Nastanjivali su sveže plavozelene sene ogromnih drveta. Mogla si da posegneš u taj pegani mir i gotovo osetiš njihovo tiho, žestoko prisustvo, njihovu čežnju za telesnim obličjem. Ako bi nas u prolasku džunglom opsela nužda da olakšamo sebi, izrekli bismo molitvu i zatražili njihovo dopuštenje pre nego što bismo ozledili zemlju, jer ih je bilo lako uvrediti. Narušena osama bila im je izgovor da zaposednu uljeza. I koračaju njegovim stopalima. Mati je pričala da je njenu sestru jednom odmamio i zaposeo takav jedan duh. Poslali su po svetog čoveka, dva sela dalje, da ga istera. Kao svedočanstvo svojih strahovitih moći čovek je oko vrata nosio niske upletene od čudnih perli i osušenog korenja. Prosti seljani okupili su se oko njega kao prsten ljudske znatiželje. Da istera duha, stao je da tuče moju tetku dugim tankim štapom, sve vreme ponavljajući: „Šta želiš?“ Ispunio je mirno selo njenim prestravljenim kricima, ali je, nepotresen, i dalje udarao po njenom sirotom telu sve dok ga nije isprugao krvavim curkovima. „Ubićeš je“, zajaukala je moja baka, dok su je tri zgranute i užasom opčinjene žene zadržavale. Ne obraćajući na nju pažnju, sveti čovek je dodirivao modrosiv ožiljak što mu je nagrđivao lice celom dužinom i odlučnim koracima kružio sasvim blizu oko šćućurene devojke, neprekidno pitajući mračnim šapatom: „Šta želiš?“ Dok nije povikala visokim krikom da želi voćku. „Voćku? Kakvu voćku?“ – pitao je strogo, zastajući pred razjecanom devojkom. Nenadano se desi zapanjujući preobražaj. Sitno lice pogleda u njega prepredeno, i možda je bio i mehurić ludila u cerenju koje joj je polako i s neopisivom razvratnošću raskrečilo usne. Plaho, ona pokaza svoju mlađu sestru, moju majku. „Ovu voćku ja želim“, reče, nedvosmisleno muškim glasom. Prosti seljani se složno zagrcnuše, preneraženi i zatečeni. Ne treba ni reći da visoki čovek nije dao moju majku duhu, jer ona je bila očeva ljubimica. Zloduh je morao da se zadovolji s pet presečenih limunova koje su mu bacili u lice, žarećim škropljenjem posvećenom vodicom i zagušujućom količinom mirte... Na kolenima svog ujaka, trgovca mangom, prvi put sam čula za čudesne skupljače ptičjih gnezda u dalekoj zemlji zvanoj Malaja. Bez baklji, smelo se penju uz uznjihane bambusove motke na visinu od stotinu metara da bi dosegli svodove planinskih pećina. Pod motrenjem duhova ljudi koji su se sunovratili u svoju smrt, posežu oni sa svojih opasnih uporišta da ukradu poslasticu za bogate sladokusce – gnezdo od ptičje pljuvačke. U užasnoj tmini čak ni same reči strah, pad ili krv ne smeju se nikad izustiti, jer njihov odjek mami zle duhe. Jedini prijatelji skupljača gnezda su bambusove motke koje nose njihovu težinu. Pre nego što načine prve kretnje, muškarci kucnu bambus blago, i uzdahne li s tugom, odustaju smesta. Ujak mi je rekao da mi je srce bambus i postupam li s njim nežno i slušam li njegovu pesmu, najviše, najveće gnezdo biće moje. Lakšmi

Dodatne informacije

Izdavač Laguna
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter