Laka i teška književnost

Predavanja u ovoj knjizi napisao sam na temelju nacrta za neka izlaganja u dva kolegija, o postmodernoj prozi i o trivijalnoj književnosti, koje sam držao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992/93. i 1993/94. Smatram da ih povezuje zamisao o tome da se suvremena kriza tradicionalne institucije književnosti može razabrati kako u načinima na koje se o književnosti govori, tako i u analizi fenomena koji do nedavna i ne bijahu u središtu zanimanja znanosti o književnosti. Raskorak između ekskluzivnosti i trivijalnosti, napori da se on prevlada, kao i u biti paradoksalni pokušaji da se govori o onome što je poslije sada - prisutni i u samom nazivu postmodernizam - tako su njihova jedinstvena okosnica. Oblikom i smislom ona nastoje slijediti tradiciju sveučilišne nastave: više se pita, no što se odgovara, i uvijek kao da se barem očekuje razgovor. Kako vjerujem u jedinstvo nastave i života, činilo mi se da bi ona mogla zanimati i širu publiku. Zbog nje sam želio postići lakoću u teškom pisanju, nadajući se da ona neće biti nepodnošljiva.