Književna teorija, kritika i povijest

Godine 1949. objavio je češko-američki književni teoretičar i kritičar René Wellek (1903–1995) u suradnji s Austinom Warrenom Teoriju književnosti, jednu od najutjecajnijih književno-teorijskih knjiga prošloga stoljeća koja je na zasadama ruskoga formalizma i praškoga strukturalizma, a onkraj tada dominantih književno-teorijskih struja u američkoj akademskoj kritici, povezala i pomirila sve relevantnije tradicionalne i suvremene načine proučavanja književnosti u relativno jedinstvenu cjelinu i međunarodno priznatu znanost o književnosti. Cjelokupni Wellekov rad bio je usredotočen s jedne strane na uočavanje, razgraničavanje i redefiniranje pojmova i termina koji se pojavljuju u teoriji književnosti, a s druge strane na problematiku povijesti književnosti koja se prema njegovu mišljenju trebala prilagođavati i oslanjati na postignuća novih književnih teorija. Prema izboru Milivoja Solara i u prijevodu Slavena Jurića, u prvo hrvatsko izdanje Wellekovih radova uvršteno je pet studija, preuzetih uglavnom iz knjige Kritički pojmovi (Con­cepts of Criticism., 1963).