Detalji
Smrt Omera i Merime
Dvoje su se zamilili mladih;
Omer momče, Mejrima djevojče,
U proljeće kad im cvjeta cvijeće,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil;
Upazi ih jedna mala straža,
Mala straža Omerova majka;
Pa besjedi Omerova majka:
- Oj, Omere moje milo perje !
Hajd Omere, rano materina,
Hajd rano, da te ženi majka;
Ti se mani Mejrime djevojke,
Ljepsom će te oženiti majka,
Lijepom Fatom, Atlagića zlatom;
I ljepša je i viša od Mejre,
I bjelja je i rumenija je;
Nije vidla sunca ni mjeseca,
Niti znade na čem žito raste,
Na čem žito, na čemu li trava;
Niti znade šta je muška glava;
Još je Fata od roda bogata,
I tebe će potpomoći blagom...