Izabrane pjesme

Hrvatska je pjesma najljepša kada je najčemernija. I Kranjčević je najljepši kada zasvira na fruli mrtvačke kosti ili kada prevuče preko gusala kosu starih Uskoka, pisao je o Kranjčevićevu pjesništvu Antun Gustav Matoš smatrajući da je Kranjčević - pjesnik umorne duše i prenapetih živaca - najbolje od svih hrvatskih pjesnika izrazio duševno stanje nemira i tjeskobe. Kada je Matica hrvatska 1898. objavila Kranjčevićeve Izabrane pjesme, najbolju pjesničku zbirku 19. stoljeća, hrvatska je književnost, prema riječima priređivača, dobila prvog pjesnika disharmonije, raskola između ideala i stvarnosti i tragedije čovječanstva, pjesnika koji povezuje tradicionalizam i modernizam. U Nemecovu izboru Kranjčevićeva je univerzalna, svevremenska, čitateljima i kritičarima trajno izazovna i poticajna poezija zastupljena s tridesetak antologijskih pjesama.