Grička vještica I-VII

U dubokoj noći crni oblaci. Munje sijevaju po gričkim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi u kućama ne spavaju, pale svijeće, krste se; strahuju nije li propast svijeta. I kum Matijak bdije u svome mlinu na gričkoj obali potoka, u blizini mosta. S njime su znanci. U kutu sjedi kovač Klement. Iz mrkih, obrvama zaraslih očiju viri mu strah. Stolar Boltek nemoćno je složio ruke na koljenima. Pred njim je prazan vrč. Bura divlja nad krovom. Boltek se trese, pa će Matijaku, čvrstom i snažnom mlinaru: - Oj kume, moj je pehar presušio! - Još ti nije dovoljno, kaptolska mlako! U to doba ne silazim nikome po vino, a možda ćemo začas zajedno s mlinom plivati u potoku. - Kad već moram u diku nebesku, tada bar neću poći žedan, jer... - Bolteku zamre riječ na usnama...