Detalji
Jesenji ekvinocij te neobične godine doneo je raznolike znake na nebu i na zemlji, koji su nesumnjivo nagoveštavali nekakve nesreće i neobične događaje. Tik pred ponoć, uzdiže se strašna mećava, zapuha pakleni vihor, a oblaci gonjeni po nebu poprimiše fantastične oblike, među kojima su se najčešće ponavljale siluete galopirajućih konja i jednoroga. Leganji divljim glasovima ispevaše samrtnu pesmu, zaječa strašna bean’ši, vesnica brze i nasilne smrti, a kada Divlji Gon pregalopira i kada se raziđoše oblaci, ljudi ugledaše mjesec u opadanju, kao što i biva u vreme ravnodnevice. Ali ove noći, mjesec je bio boje krvi.
U Hramu boginje Melitele, tri osobe snevaju isti san. Krv na njenom licu... Toliko krvi......