Detalji
Čitajući ponovno o fenomenu bosanskih stećaka i epitafa, staroj ljubavi Nusreta Idrizovića, a koji od davnina svjedoče o bosanskoj pismenosti, valja naglasiti, nasuprot nekim nadobudnim hrvatskim povjesničarima, kako je Bosna u sedamsto i pedeset godina svoga postojanja, šesto godina bila samostalni entitet. Nju su čerupali na rubovima, ali bosanstvo je činjenica koja vjekovima traje, rekao je Rudež opominjući da je svaki pokušaj pojmovne raščlambe Bosne unaprijed osuđen na neuspjeh.
Besmisao rata koji se dogodio na tom prostoru dobio je odgovor u anti-ratnom, tolerantnom pisanju književnika Idrizovića i njegovu razumijevanju za drugost i drugog.
Dvostruka avlija metaforička je sintagma za Bosnu i Hercegovinu, naglasio je dr. Enver Halilović, dekan Filozofskog fakulteta u Tuzli. Sa zapada ona je avlija Istoka, s istoka avlija Zapada. Knjiga, naime, ima svoju kako znanstvenu tako i umjetničku vrijednost.
Autor otkriva studioznost i suptilnost misli koja se prelama kroz stilsko-sadržajnu višeslojnost, polivalentnost. Mogućnost raznolikih hermeneutičkih čitanja čini je suvremenom i ne bismo pogriješili ako je okarakteriziramo kao literarnu filozofiju BiH.
Nusret Idrizović pokazuje svoju širinu time što ništa ne razumijeva samo s jednog aspekta. Njegova je pozicija općenita, univerzalna i sveobuhvatna. Takvo globalističko poimanje učinilo je Dvostruku avliju bespoštednom kritikom duhovnog izolacionizma.