Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

35.024

Facebook slicica

Katalog

Igra

Igra

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

978-9958-34-147-2

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

M5641

Broj strana:

72

Težina:

150 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

10,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Poezija predstavlja tačku susreta između riječi i osećaja, gdje osećanja vibriraju kroz spektar riječi ne bi li se približila sagovorniku u istovjetnom ritmu . Po definiciji poezija, poetski izraz, je upravo osmišljavanje i ostvarivanje smisla kroz izgovorenu riječ. Upravo takva Igra je i pred nama.
Ciklus O ljubavi pjeva o potpunoj predaji, predajii identičnoj onoj u Danteovom paklu, pjeva o ljubavi koja stvara „ jednakosti, ali je ne traži. Pjeva o odricanju, odrastanju žene, njenoj predaji čuvstvima, o odajama ljubavi...U momentima kao da je dovodi u sumnju, a onda joj daje neslućenu snagu...u isto vrijeme čineći je stvarnom, zemljanom, uvodeći realne slike, ali ne dozvoljavajući tim relanim slikama da preuzmu prevlast tom osjećaju predanosti, pripadanja, snivanja u osmijehu, snivanju u uglovima očiju ili iskri zjenice. Žena, ljubav nastaje iz intenzivnog ekstazičnog samootkrivanja. Žena u pjesmama Larise Softić-Gasal sluša svoje tijelo, osjeća ga, razmišlja o njemu kao vrsti očišćenja koje izoštrava i proširuje duh. Takvo stanje omogućava „Boga da nasmiješi“, da skine masku, ogoli istinu, svaku onu istinu koju će pojedinac naći u ovoj poeziji.
UTRNULA PODSVIJEST ciklus koji čitatetlju daje priliku da vidi prodornu i najkraću, u isto vrijeme najtačniju definiciju života, definiciju čovjeka, koji paraliziran u svom strahu od straha, ljudi, vlastite nedorečenosti, „komercijalizacije osjećaja“, srllja u vlastitu propast, dopuđtajući da „đavoli kolo vode“. Lirski subjekt se bavi binarizmom čovjeka i imaginarnog svijeta u njemu i izvan njega, iz kojeg čovjek izlazi kao biće otopljeno žestinom života koje je promijenilo percepciju slobode i tapka u mraku i uzaludnoj molitvi što ovoj poeziji daje epitet socijalno-angažovane .
Očito i precizno: ovo je oštra i jasna opomena čovjeku, njegovoj prolaznosti uzaludnosti trošenja u mržnji, uništenju i samouništenju, opomena koja budi u nama selimovićevsku „čovjek je uvijek na gubitku“. Autorica kritikuje čovjeka, njegovo licemjerstvo, nedostatak stava i prihvatanje svega koji donosi gubitak s tolikom težinom okarakterisan, težinom u sintagmi „dječijih onebojenih očiju“.
Ima li veće osude čovjeku?!
Sve pjesme, u nekoj vizualirizanoj komparaciji bi čitatelj mogao doživjeti kao Pikasa u kojem su vedre boje , vedre slike uvijek okružene slikama koje opominju, čak slikama užasa i opomene. Lirski subjekt se ne dodvorava, ne nudi sladunjavi optimizam i prividnu ljepotu..balansira između smrtnosti i vječnog, suprotstavlja cvijet truhloj sjemenki, sebičnost potpunom davanju-predaji...Autorica opominje na nedostatak , gubitak emocija, na trgovanje njima u ovome svijetu automatizacije i komercijalizacije.
Poezija Larise Sotić- Gasal je poezija u kojoj asocijativni nizovi, fragmentarnost i semantička neuhvatljivost izaziva divljenje, čuđenje, izaziva promišljanje. I žena, i ljubav, i Bog, i čovjek sve je u zbirci Igra polimorfno. Igra je izvor, a ne česma, ne za svakoga, to je poezija lišena konkretnosti, ona koja razbuktava maštu i životu daje život, pravo lice, pravu sliku, i krvavu, i strašnu, ali i pitomu, prolaznu a vječnu.
S druge strane priče odabrane za prvijenac autorice su po tematici samo naizgled različite, u suštini predstavljaju priče o onima koji su osjetili tegobu tmine, tmine proizvedene neostvarenošću, tegobu izdaje i sumnje. To su priče koje čovjeka dosljednošću razlikuje od cinika, od šejtana, od smoga sebe, onog bez karaktera, hrabrosti i ustrajnosti. Isto je i sa fra Antom i sa Glavnim Junakom. Ovim pričama se autorica bez ustezanja, dosljedno i direktno narugala bosanskohercegovačkom intelektualcu, toj „obrazovanoj ovčici“ koja poput pravog poslušnika „obrazovano gladuje i ne očekuje previše, i biva fina“. Onom intelektualcu koji je samo vođen, čak i kad se javi u ulozi predvodnika on je marioneta bez stava i hrabrosti. Možda je te hrabrosti nešto iše u fra Anti ili Njoj, „očerupanoj u kokošinjcu zvanoj život“ koji donose odluke koliko god one pogubne bile. Priče su ustvari crtice otverenog bezdana ljudskog kukavičluka, sjećanja i nedoumica.
Gledano u cijelosti mjesto im je u Igri, ovako zajedno, sa toliko različitosti ali i zajedničke idejnosti i motivacije.
Zbirku Igra, Larise Softić-Gasal preporučujem od srca, to je zbirka kojoj ćete se vraćati, proživljavati i uvijek, pri svakom novom čitanju, osjetiti neki novi poriv, emociju ili prepoznati novu asocijaciju izazvanu mozaično uklopljenim fragmentima simbola i polimorfnih metafora.

mr. Amela Isanović-Džinić

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2016
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 125x200
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Poezija predstavlja tačku susreta između riječi i osećaja, gdje osećanja vibriraju kroz spektar riječi ne bi li se približila sagovorniku u istovjetnom ritmu . Po definiciji poezija, poetski izraz, je upravo osmišljavanje i ostvarivanje smisla kroz izgovorenu riječ. Upravo takva Igra je i pred nama. Ciklus O ljubavi pjeva o potpunoj predaji, predajii identičnoj onoj u Danteovom paklu, pjeva o ljubavi koja stvara „ jednakosti, ali je ne traži. Pjeva o odricanju, odrastanju žene, njenoj predaji čuvstvima, o odajama ljubavi...U momentima kao da je dovodi u sumnju, a onda joj daje neslućenu snagu...u isto vrijeme čineći je stvarnom, zemljanom, uvodeći realne slike, ali ne dozvoljavajući tim relanim slikama da preuzmu prevlast tom osjećaju predanosti, pripadanja, snivanja u osmijehu, snivanju u uglovima očiju ili iskri zjenice. Žena, ljubav nastaje iz intenzivnog ekstazičnog samootkrivanja. Žena u pjesmama Larise Softić-Gasal sluša svoje tijelo, osjeća ga, razmišlja o njemu kao vrsti očišćenja koje izoštrava i proširuje duh. Takvo stanje omogućava „Boga da nasmiješi“, da skine masku, ogoli istinu, svaku onu istinu koju će pojedinac naći u ovoj poeziji. UTRNULA PODSVIJEST ciklus koji čitatetlju daje priliku da vidi prodornu i najkraću, u isto vrijeme najtačniju definiciju života, definiciju čovjeka, koji paraliziran u svom strahu od straha, ljudi, vlastite nedorečenosti, „komercijalizacije osjećaja“, srllja u vlastitu propast, dopuđtajući da „đavoli kolo vode“. Lirski subjekt se bavi binarizmom čovjeka i imaginarnog svijeta u njemu i izvan njega, iz kojeg čovjek izlazi kao biće otopljeno žestinom života koje je promijenilo percepciju slobode i tapka u mraku i uzaludnoj molitvi što ovoj poeziji daje epitet socijalno-angažovane . Očito i precizno: ovo je oštra i jasna opomena čovjeku, njegovoj prolaznosti uzaludnosti trošenja u mržnji, uništenju i samouništenju, opomena koja budi u nama selimovićevsku „čovjek je uvijek na gubitku“. Autorica kritikuje čovjeka, njegovo licemjerstvo, nedostatak stava i prihvatanje svega koji donosi gubitak s tolikom težinom okarakterisan, težinom u sintagmi „dječijih onebojenih očiju“. Ima li veće osude čovjeku?! Sve pjesme, u nekoj vizualirizanoj komparaciji bi čitatelj mogao doživjeti kao Pikasa u kojem su vedre boje , vedre slike uvijek okružene slikama koje opominju, čak slikama užasa i opomene. Lirski subjekt se ne dodvorava, ne nudi sladunjavi optimizam i prividnu ljepotu..balansira između smrtnosti i vječnog, suprotstavlja cvijet truhloj sjemenki, sebičnost potpunom davanju-predaji...Autorica opominje na nedostatak , gubitak emocija, na trgovanje njima u ovome svijetu automatizacije i komercijalizacije. Poezija Larise Sotić- Gasal je poezija u kojoj asocijativni nizovi, fragmentarnost i semantička neuhvatljivost izaziva divljenje, čuđenje, izaziva promišljanje. I žena, i ljubav, i Bog, i čovjek sve je u zbirci Igra polimorfno. Igra je izvor, a ne česma, ne za svakoga, to je poezija lišena konkretnosti, ona koja razbuktava maštu i životu daje život, pravo lice, pravu sliku, i krvavu, i strašnu, ali i pitomu, prolaznu a vječnu. S druge strane priče odabrane za prvijenac autorice su po tematici samo naizgled različite, u suštini predstavljaju priče o onima koji su osjetili tegobu tmine, tmine proizvedene neostvarenošću, tegobu izdaje i sumnje. To su priče koje čovjeka dosljednošću razlikuje od cinika, od šejtana, od smoga sebe, onog bez karaktera, hrabrosti i ustrajnosti. Isto je i sa fra Antom i sa Glavnim Junakom. Ovim pričama se autorica bez ustezanja, dosljedno i direktno narugala bosanskohercegovačkom intelektualcu, toj „obrazovanoj ovčici“ koja poput pravog poslušnika „obrazovano gladuje i ne očekuje previše, i biva fina“. Onom intelektualcu koji je samo vođen, čak i kad se javi u ulozi predvodnika on je marioneta bez stava i hrabrosti. Možda je te hrabrosti nešto iše u fra Anti ili Njoj, „očerupanoj u kokošinjcu zvanoj život“ koji donose odluke koliko god one pogubne bile. Priče su ustvari crtice otverenog bezdana ljudskog kukavičluka, sjećanja i nedoumica. Gledano u cijelosti mjesto im je u Igri, ovako zajedno, sa toliko različitosti ali i zajedničke idejnosti i motivacije. Zbirku Igra, Larise Softić-Gasal preporučujem od srca, to je zbirka kojoj ćete se vraćati, proživljavati i uvijek, pri svakom novom čitanju, osjetiti neki novi poriv, emociju ili prepoznati novu asocijaciju izazvanu mozaično uklopljenim fragmentima simbola i polimorfnih metafora. mr. Amela Isanović-Džinić

Dodatne informacije

Izdavač Planjax komerc
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter