Detalji
Recenziravši Petrakovu hvaljenu pjesničku zbirku Razmicanje paučine (Matica hrvatska, 1999), Krešimir Bagić točno upozorava na Petrakov stvaralački temelj: da je put u prošlost relevantan oblik osmišljavanje suvremene egzistencije. Petrak ni u svojoj najnovijoj zbirci, sastavljenoj od tridesetak pjesama, ne odstupa od takva pristupa poeziji. I nadalje se njegov lirski subjekt obraća iz perspektive iskusna čovjeka koji, opterećen slutnjom starosti, pokušava približiti, omjeriti, na stanovit način i poništiti udaljene vremenske perspektive (K. Bagić). Već je na samim počecima Petrakova stvaralaštva zapaženo nekoliko temeljnih pjesničkih odlika koje je vremenom Petrak više nego uspješno razvijao i nadograđivao, čime je u kritici stekao status pjesnika koji je iz zbirke u zbirku sve bolji. Sveprisutni pojmovi starosti i starine, ljubavi, beznađa te germanska mišljivost (T. Ladan) i prepoznatljivi baladični ton (S.P.Novak) njegovih pjesama, osigurali su Petraku mjesto među najcjenjenijim suvremenim hrvatskim pjesnicima, mjesto koje ovom zbirkom biva u potpunosti potvrđeno.