Detalji
odlomakiz priče Marta
Kad smo se prvi put vidjeli, Marta je važno zaklonila lice. U ogledalu sam nazirao bjelinu njenih očiju i viticu rastresite kose. Otišla je u sobu. Nastojao sam ostaviti prijatan utisak, jer sam uvjeren da me posmatrala kroz ključaonicu. Nakon podneva odšetali smo čak do mosta. Putem smo sreli jednog konja. Meni se činilo da mu nedostaje samo crn barjak preko ispalih rebara, pa da ispričam kako sam stajao pored smrti koja se kočila nasred ulice. Konj je bio ćorav na desno oko. Kad smo primijetili da mu se lijevo okreće u sjaju i da u njemu trepere dva lomna drvcetas druge strane trotoara, Marta reče da je taj konj presrećan što bar jednim okom živi u proljeću. Nismo mogli nastaviti šetnju. Pred mostom su isplitali visoku žicu. Na drugoj obali su kopali rovove. Dva vojnika su dostojanstveno šetala ispred žice.
Marta je svakog jutra odlazila na časove klavira kod jedne strane dame. Dogovorili smo se da se kroz prozor uvučem njenoj učiteljici u sobu i kliještima pokvarim klavir. Tako bi Marta bar nekoliko dana bila pored mene. Naš plan nisam uspio ostvariti. Nastajale su vedre večeri kasnog proljeća. Stara dama ima dobar vid i nemiran san. S notama pod pazuhom, Marta me napuštala kad ojača sunce. Da bin zagladio nedostatak snage i odlučnosti, jednog dana joj donesoh dva velika obruča koja sam iskopao ispod cigala razrušene kuće.
Pored moje ulice, koja je povučena uz sami rukavac rijeke, prostire se šuma visokih borova. Među njima je mala, zlatom polivena sinagoga. Vijugajući oko stabala, tjerali smo obručeve. Kad bismo se umorili, zavlačili smo se u široko lišće repuha.
Zatim su uza zid zlatne bogomolje prislanjali ljude. Noću su pucali i ja sam se jednom trgnuo iz sna, raskidanog promuklim, učestalim hicima......