Titove kćeri, Srče staklenih sjećanja
[K3891]

Product description:
Roman "Titove kćeri" je imao neobičan put nastanka. Rođen je na njemačkom, koji mi se prosto nametnuo kao jezik, i time mi dao distancu od događaja, koji su još uvijek bili svježi. On nije preveden na naš jezik, nego samo okupan, i to od mene lično, okupan i ponovo obučen - rekla je autorica o svom romanu prvjencu. Roman nema ambiciju zadovoljiti kriterije, koje nameće hronika, te je svaki pokušaj provjeravanja faktografije uzaludan. On ima primjese autobiografije, u smislu da je jedan dio fikcije nadgradnja stvarnih događaja, dok je veći dio - čista fikcija, proizašla kao strah od ratnog horora doživljenog sa distance. Zanimljivo je da se lik tate, pojavljuje u duploj funkciji: tata je na nekim mjestima Tito, a na nekim otac pripovjedačice. Čitalac će jako brzo primijetiti da je ovo priča u kojoj nema etnija, priča koja se djelimično odvija na fiktivnim mjestima, priča čiji se drugi dio radnje odvija u Zemlji Svjetlosti i Zemlji Pijeska, priča u kojoj se junaci zovu Brzi, Prvi, Veliki, Dugi, Sandokan i jako rijetko, i to isključivo "van bojnog polja", nose "normalna" imena našeg podneblja, priča u kojoj postoje pogrešne i prave zone, pri čemu pogrešna zona može da bude prava, a prava pogrešna. Ovo je najprostijim jezikom rečeno roman, kojim u čitaocu nastojim probuditi želju za oproštajem, jer kao što naratorica romana kaže "istina je skuplja od mržnje", a istina svih mojih junaka je patnja, patnja, koja može značiti i prozor u svjetlost. A osveta? "Osveta je zaborav!"